agroekologija, interdisciplinarna znanost koja proučava međusobni utjecaj okoliša i poljoprivredne životne zajednice, agrobiocenoze, te kruženje tvari i energije u agroekosustavu. Primjenjuje spoznaje iz → agronomije, → pedologije, mikrobiologije, → agroklimatologije, prehrane bilja, fiziologije bilja, poljoprivrednih melioracija (→ melioracija tla), populacijske biologije i → ekologije (sv. 4) te ekologije ekosustava, kako bi na praktičan način s pomoću odgovarajućih postupaka u poljoprivredi osigurala dugotrajan proizvodni potencijal prirodnih resursa te održala ekološke funkcije agroekosustava. Koncept agroekologije usmjeren je prema održivoj poljoprivredi kao ekološki, socijalno i ekonomski prihvatljivom gospodarenju zemljišnim resursima (poljoprivredni proizvodni prostor, tlo, voda, biljka i domaća životinja), koje se temelji na načelima zaštite prirodnih resursa, prilagodbi uzgoja biljaka stanišnim uvjetima i optimalnom korištenju agroekosustava. Temelj joj čine održivo gospodarenje tlom (engl. Sustainable Land Management, SLM), integralna prehrana bilja (engl. Integrated Plant Nutrition System, IPNS) i integralna zaštita bilja (engl. Integrated Pest Management, IPM).







Povijest agroekologije kao znanstvene discipline u svijetu i u Hrvatskoj počinje u prvoj polovici XX. st. Važnu ulogu u razvoju suvremene agroekologije u Hrvatskoj imali su → Mihovil Gračanin kojega se smatra začetnikom Zagrebačke agroekološke škole, te Vladimir Mihalić i → Ferdo Bašić, kao sljedbenici škole. Agroekologija se danas u Hrvatskoj podučava u srednjoškolskome (poljoprivredne škole), stručnome (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima, → Veleučilište u Slavonskom Brodu; sv. 1) i visokome sveučilišnom obrazovanju (→ Agronomski fakultet u Zagrebu, Odsjek za agroekologiju; → Fakultet agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, Zavod za agroekologiju i zaštitu okoliša; Odjel za ekologiju, agronomiju i akvakulturu → Sveučilišta u Zadru; sv. 1). Na Agronomskome fakultetu u Zagrebu djeluju preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz područja agroekologije. Kvalitetnim obrazovanjem stručnjaka agronoma postiže se organizacija poljoprivredne proizvodnje na ekološki i trajno prihvatljiv način, za što je nužno dobro poznavanje elemenata agroekosustava i njihovih interakcija s okolišem, uvažavajući istodobno znanstveni, praktični i društveni aspekt agroekologije. Hrvatski znanstvenici uključeni su danas u vodeće hrvatske i svjetske znanstvene organizacije kojima je u fokusu održiva poljoprivreda (→ Hrvatsko tloznanstveno društvo, → Hrvatsko društvo za zaštitu voda, International Union of Soil Sciences, International Soil Tillage Research Organization itd.). U okvirima Zajedničke poljoprivredne politike EU-a i pripadajućega zakonodavstva, od hrvatske se poljoprivrede zahtijeva korištenje biljno-uzgojnih zahvata utemeljenih na agroekološkim principima koji se prilagođavaju socijalnim, klimatskim i okolišnim promjenama.





