Objavljeno: .
Ažurirano: 24. studenoga 2021.

poljoprivredna tehnika, znanstvena disciplina koja primjenjuje inženjerske znanosti i tehnologije u poljoprivrednoj proizvodnji i procesiranju poljoprivrednih proizvoda. U RH, poljoprivredna tehnika i tehnologija znanstvena je grana polja poljoprivrede (→ agronomije) u području biotehničkih znanosti. Poljoprivredna tehnika kombinira discipline animalne i biljne biologije s disciplinama → strojarstva (sv. 1), → građevinarstva (sv. 3), → geodezije (sv. 3), → elektrotehnike (sv. 4) i → kemijskog inženjerstva u svrhu primjene u različitim područjima poljoprivredne proizvodnje. Ona uključuje: projektiranje i uporabu poljoprivrednih strojeva, opreme i objekata u poljoprivrednoj proizvodnji (→ poljoprivredna mehanizacija), gospodarenje vodnim resursima u poljoprivredne svrhe, natapanje poljoprivrednih površina i odvodnju viška vode (→ melioracija tla), praćenje klimatoloških prilika i stanja u atmosferi (→ agroklimatologija), poduzimanje mjera zaštite poljoprivrednih kultura od nepovoljnih vremenskih utjecaja (→ obrana od tuče; sv. 1), gospodarenje tlom i čuvanje tla, sprečavanje i nadzor erozije tla (→ pedologija, → poljoprivredna mikrobiologija), doradbu i skladištenje poljoprivrednih proizvoda, sjetvu (→ sjemenarstvo), obradbu tla, žetvu usjeva i doradbu plodina, primjenu tehnike u različitim granama biljne (→ agrokemija, → agrošumarstvo, → fitomedicina) i stočarske proizvodnje (→ genetika u poljoprivredi, → lovstvo), uključujući ribarstvo (→ marikultura, → ribnjačarstvo, → ribarstvo, → ribolovni alati i tehnike) te gospodarenje otpadom iz poljoprivrede, uključujući ostatke (rezidue) biljne proizvodnje i životinjske ekskremente (→ biogoriva).

Posljednjih petnaestak godina u europskim se zemljama unutar poljoprivredne tehnike, uz navedena područja, javlja i znanstvena disciplina inženjerstvo biosustava (biosistemsko inženjerstvo). Ono obuhvaća: razvoj i primjenu tehnika za analizu, kontrolu i procjenu rizika i ranjivosti lokalnih prirodnih bogatstava (resursa) i zemljišnog potencijala (→ agroekologija), primjenu → precizne poljoprivrede u svrhu smanjenja uporabe kemijskih sredstava (ponajprije umjetnih gnojiva i pesticida) u biljnoj proizvodnji, unapređenje i iskorištavanje obnovljivih izvora energije, unapređenje učinkovitosti natapanja korištenjem otpadnih voda, zaštitu krajobraza i okoliša, zaštitu vodnih resursa od zagađenja, interventnu obnovu povijesnih ruralnih zgrada, dizajn i planiranje modernih ruralnih objekata za biljnu i animalnu proizvodnju, procesiranje i doradbu poljoprivrednih proizvoda, dizajn poljoprivrednih strojeva, alata i postrojenja koji vodi računa o zdravlju ljudi, sigurnosti i zaštiti okoliša te smanjenje troškova i povećanje kvalitete poljoprivrednih proizvoda.

Iako se u praksi primjenjuju različiti načini obradbe tla, prema međunarodno priznatoj klasifikaciji postoje tri temeljna sustava obradbe poljoprivrednoga zemljišta: konvencionalni, konzervacijski i sustav bez obrade. Premda je poznato da nekonvencionalni sustavi obradbe tla u usporedbi s konvencionalnima mogu uštedjeti veliku količinu energije i rada, umanjiti onečišćenje okoliša i troškove proizvodnje, u Hrvatskoj se više od 90% poljoprivrednih površina obrađuje konvencionalnim sustavom obradbe koji uključuje osnovnu obradbu lemešnim plugom, dopunsku obradbu tanjuračom i, prema potrebi, završnu pripremu tla za sjetvu drljačom ili sjetvospremačem. Konzervacijski sustav obradbe tla podrazumijeva obradbu prorahljivanjem tla bez okretanja nakon kojega na površini ostaje najmanje 30% biljnih ostataka. U sustavu bez obradbe tla obavlja se izravna sjetva specijalnim sijačicama, a svi biljni ostatci ostaju na površini tla.

Ispitivanje sijačice, Zavod za mehanizaciju poljoprivrede, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Razvoj poljoprivredne tehnike tekao je usporedno s razvojem poljoprivredne mehanizacije, modernizacijom poljoprivrednih postrojenja i objekata te prihvaćanjem novih spoznaja vezanih uz interakciju strojeva i tla, natapanje i odvodnju, a u posljednje vrijeme uz razvoj precizne poljoprivrede. Zahvaljujući razvoju poljoprivrednih tehnika, poljoprivrednici su danas u mogućnosti osuvremeniti svoju poljoprivrednu proizvodnju.

U bilinogojstvu se, zahvaljujući suvremenim tehnološkim i informatičkim rješenjima, primjenjuju automatizirani i digitalizirani proizvodni sustavi koji omogućuju postizanje velikih prinosa (funkcioniranju strojeva i opreme u proizvodnji ratarskog bilja te njihovim tehničko-eksploatacijskim značajkama). Poljoprivredna tehnika u proizvodnji bilja podrazumijeva strojeve i opremu za obradbu tla (traktori), gnojidbu, zaštitu bilja, sjetvu, žetvu i berbu glavnih skupina ratarskih usjeva, strojeve za spremanje sijena i zelene krme, opremu za unutarnji transport i čuvanje zrna, korijena i gomolja. Neke su od novijih tehnika hidroponska tehnika uzgoja bez tla (u hranjivoj otopini s inertnim supstratima ili bez njih), akvaponska tehnologija koja integrira akvakulturu (uzgoj riba) i hidroponiku (uzgoj povrća), standardni i vertikalni uzgoj povrća, koji uz smanjenu potrošnju vode i energije povećava prinos i do 70%. Suvremena tehnika uključuje snimanje varijabilnosti tla i usjeva bespilotnim letjelicama sa senzorima radi praćenja zdravstvenog stanja usjeva i procjene potrebe za hranjivima i vodom, te robotskim prskalicama koje razlikuju povrtne od korovskih vrsta i apliciraju herbicid isključivo na biljke korova. Zahvaljujući znanjima iz biotehnologije, poljoprivredna se produktivnost povećava na održiv i ekološki prihvatljiv način (mikrobna biotehnologija u području biljne i animalne proizvodnje te zaštite i kontrole kvalitete tla).

Hidroponska tehnika uzgoja rajčica

U suvremenoj stočarskoj proizvodnji primjena tehnike omogućuje minimalan utrošak ljudskog rada uz maksimalnu učinkovitost i ekonomičnost, vodeći pritom računa o dobrobiti životinja. Specifična stočarska poljoprivredna tehnika podrazumijeva strojeve i opremu koji se rabe u različitim granama stočarske proizvodnje (npr. strojevi za spremanje krmnog bilja u obliku sijena, sjenaže i silaže, strojevi, uređaji i oprema koji se rabe za hranjenje i napajanje pojedinih vrsta životinja, strojevi za izgnojavanje i ventilaciju različitih objekata za držanje životinja, muzni strojevi te oprema za prihvat i čuvanje mlijeka, električne ograde, te drugi elektromotorni strojevi koji se primjenjuju u poljoprivredi i stočarstvu). U stočarskoj proizvodnji važno je optimalno upravljati procesima proizvodnje krme i normirati obroke (u skladu s funkcionalnom anatomijom probavnog sustava domaćih životinja), planirati i provoditi selekciju domaćih životinja i divljači, pripremiti i provoditi tehnološku proizvodnju i uporabu obnovljivih izvora energije te alternativne proizvodne sustave, organizirati procese samokontrole.

Farma mliječnih krava Topolik, Belje

Uređaj za mužnju, Zavod za mehanizaciju, Fakultet agrobiotehničkih znanosti, Osijek

Na → Agronomskome fakultetu u Zagrebu izvodi se preddiplomski i diplomski (smjerovi Mehanizacija i Melioracije) sveučilišni studij Poljoprivredna tehnika. Na njemu studenti usvajaju temeljna znanstvena i tehnološka znanja potrebna za planiranje, projektiranje, upravljanje i organiziranje procesa vezanih uz različite grane poljoprivredne proizvodnje. Na → Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku kolegij Osnove poljoprivredne tehnike poučava se u sklopu preddiplomskoga sveučilišnog studija Agroekonomike.

Analitički laboratorij Zavoda za melioracije (MELILAB), Agronomski fakultet, Zagreb

Ostali podatci
Što pročitati?

J. Brčić: Mehanizacija rada u stočarstvu. Zagreb, 1965.

M. Biglbauer: Poljoprivredni objekti. Osijek, 1997.

R. Zimmer, S. Košutić, D. Zimmer: Poljoprivredna tehnika u ratarstvu. Osijek, 2009.

poljoprivredna tehnika
Obradba tla, Zavod za mehanizaciju, Fakultet agrobiotehničkih znanosti, Osijek

Znanstvena disciplina koja primjenjuje inženjerske znanosti i tehnologije u poljoprivrednoj proizvodnji i procesiranju poljoprivrednih proizvoda.

Kategorije i područja