bilinogojstvo (ratarstvo), grana poljoprivrede i znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem i proizvodnjom kulturnog bilja na oranicama, pašnjacima i livadama namijenjenoga prehrani ljudi i životinja te industrijskoj preradbi. Temeljna biološka jedinica u bilinogojstvu je biljna vrsta.

Razvojem prirodnih znanosti početkom XIX. st. bilinogojstvo je zbog znanstvenih elemenata steklo status struke, a uskoro se u teorijskom i didaktičkom pogledu počelo dijeliti na opće i specijalno. Opće bilinogojstvo istražuje temeljna načela biljne proizvodnje – sustav (klima, tlo, biljke, domaće životinje) u kojem čovjek organizira biljnu proizvodnju, u kojem primjenjuje različite agrotehničke mjere te djeluje na prinos poljoprivrednih kultura važnih u prehrani čovjeka i domaćih životinja. Istražuje obilježja intenzivne, održive i ekološke poljoprivrede te njihov utjecaj na kulturne krajolike i regionalni razvoj. Specijalno bilinogojstvo usredotočeno je na istraživanje gospodarske važnosti ratarskih kultura, načine njihova korištenja, povijest, podrijetlo, zemljopisnu raširenost, biološka svojstva te agroekološke uvjete i načine uzgoja. U novije je doba sve više ratarskih proizvoda namijenjeno proizvodnji energenata (→ biogoriva).

Prema uporabi, ratarske kulture dijele se na: žitarice (pšenica, raž, ječam, zob, kukuruz, riža, proso, heljda), zrnate mahunarke (grah, grašak, soja, bob), industrijske biljke (uljarice – suncokret, uljana repica, lan i dr.; predive biljke – lan, pamuk, konoplja, juta, sisal i dr.; biljke za proizvodnju šećera, alkohola i škroba – šećerna repa i trska, krumpir, cikorija; ostale industrijske biljke – duhan i hmelj; → ljekovito i aromatično bilje i → začini), te biljke za proizvodnju stočne hrane (djeteline, trave, stočna repa, krmna repica i dr.). Kulturna biljka ili njezini dijelovi rabe se izravno za hranu (povrće, voće), kao sirovina za proizvodnju prehrambenih proizvoda (brašna, šećera, ulja), pića (sokovi, vino, pivo), stočne ishrane (krmne kulture), u proizvodnji lijekova (ljekovito bilje), kao začini (začinsko bilje) i uživala (duhan), te za proizvodnju vlakana (predivo bilje) i prirodnih boja. Kako se broj ljudi na Zemlji neprestano povećava, sve je veća potreba za hranom koja se može osigurati povećanjem proizvodnje po jedinici površine ili povećanjem proizvodnih površina, no uzgoj bilja i domaćih životinja mora biti održiv (ekološki, gospodarski i socijalno), odnosno ne smije ugrožavati prirodne ekosustave.







Bilinogojstvo u Hrvatskoj

U razvoju poljoprivrede u Hrvatskoj mogu se istaknuti određeni sustavi bilinogojstva koje karakterizira intenzitet korištenja zemljišta, načini obnavljanja i povećanja plodnosti tla, razina razvoja tehnike i dr. Sustavi bilinogojstva mijenjali su se usporedno s razvojem društva. Sredinom XIX. st. za plužnu obradbu tla počeo se rabiti parni stroj, a početkom XX. st. počeli su se primjenjivati traktor i vučena, poslije nošena priključna oruđa. Zahvaljujući razvoju prirodnih znanosti i industrije, potkraj XVIII., a osobito u XIX. st., uzgoj bilja je uvelike napredovao. Počela su se primjenjivati tvornička → mineralna gnojiva, oplemenjivati bilje (→ genetika u poljoprivredi) i razvijati → sjemenarstvo, a razvojem kemijske industrije širila se primjena sredstava za zaštitu bilja (→ agrokemija). Do II. svj. rata poljoprivredna gospodarstva u Hrvatskoj bila su sitna – seljačka, tehnički zaostala i slabo produktivna, a nakon rata, osobito od 1960-ih osnivana su krupna društvena gospodarstva (kombinati) koja su postala nositelji poljoprivrednoga razvoja. Svi osnovni poljoprivredni radovi (obradba tla, sjetva, njega i zaštita usjeva, žetva) postali su mehanizirani, što je omogućilo da produktivnost rada poraste za pet do šest puta u odnosu na predratno razdoblje, a znatno je povećana i rodnost poljoprivrednih biljaka. U uzgoju bilja težilo se što većem prinosu po jedinici proizvodne površine uz što manji utrošak radne snage, energije i sredstava. Iako se poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj tijekom XX. st. konstantno povećavala, njezin gospodarski značaj bio je sve manji, pa je početkom XXI. st. pridonosila gospodarstvu s manje od 6%. Nakon 1991. glavni nositelji poljoprivredne proizvodnje u RH bila su obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG).

Postindustrijsku epohu trećega tisućljeća poljoprivreda je započela konceptom gospodarski, socijalno i okolišno održivoga sustava uzgoja bilja, kojega je oslonac u agroekološkim prilikama, prirodnoj plodnosti tla i plodoredu (tzv. integrirana ili održiva poljoprivreda). Održiva poljoprivreda zasniva se na načelima prilagodbe bilinogojstva stanišnim čimbenicima i optimalnom korištenju agroekosustava. Istodobno se razvija i ekološka poljoprivreda kao sustav gospodarenja prema posebnim standardima. Ekološka se poljoprivreda 2019. provodila na 7,18% poljoprivrednih površina. S obzirom na to da proizvodnja hrane omogućuje biološki opstanak ljudi i domaćih životinja, potrebno joj je subvencioniranje. Izravne potpore u RH provode se u okviru Zajedničke poljoprivredne politike EU-a, te kao oblik postojeće državne potpore poljoprivredi (za iznimno osjetljive sektore). Prema Upisniku poljoprivrednih gospodarstava, koji vodi Agencija za plaćanja, RH je 2018. imala 167 676 poljoprivrednika od kojih najviše onih iz OPG-a (162 248 ili 96,8%). Poljoprivrednu djelatnost osim OPG-a danas obavlja i 2187 obrta, 2690 trgovačkih društava, 355 zadruga i 196 subjekata iz kategorije ostalih organizacijskih oblika. Najveća poduzeća koja se bave uzgojem bilja danas su poduzeća u sastavu Fortenova grupe (→ Belje plus, → Vupik plus, → PIK Vinkovci plus) te poduzeća grupe → Žito (Ratarska jedinica Ovčara, Klisa – Dalj, Seleš, Koška, Melem i Rosa), → Kutjevo, → PPK Nova Gradiška i Božjakovina.

Prema Popisu poljoprivrede provedenome u RH 2020. poljoprivredna gospodarstva obrađivala su 863 000 ha oranica i vrtova na kojima su se najviše uzgajali pšenica (60,7%), industrijski usjevi (20,5%) i krmno bilje (12%). U odnosu na Popis poljoprivrede iz 2016., znatno su smanjene površine zasijane krmnim biljem (11,2%), a neznatno one zasijane žitaricama (1,7%), te su neznatno povećane površine zasijane industrijskim usjevima (1,7%). Prema Popisu poljoprivrede iz 2016. u RH je proizvedeno 3 554 433 t žitarica: najviše kukuruza (59,8%) i pšenice (28,9%), a manje ječma (6,9%), zobi (2,5%), pšenoraži (1,7%) te raži (0,1%). Iste godine proizvedeno je ukupno 471 457 t uljarica (244 075 t soje, 112 990 t uljane repice te 110 566 t suncokreta u zrnu). Proizvedeno je 1 169 622 t šećerne repe, 193 962 t krumpira i 5692 t suhih mahunarki (najzastupljenije su stočni grašak i grah), te 2 537 957 t krmnoga bilja i 1 283 068 t silažnoga kukuruza. Na površini od 4413 ha proizvedeno je 8977 t duhana.

Školstvo i znanost

Početci srednjoškolske izobrazbe za potrebe poljoprivrede i bilinogojstva u Hrvatskoj sežu u 1860. kada je u Križevcima utemeljeno Gospodarsko-šumarsko učilište (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima). Danas se bilinogojstvo predaje u dvadesetak srednjih strukovnih škola pod različitim nazivima, ovisno o kvalifikaciji, odnosno zanimanju za koje se školuje (Proizvodnja bilja, Bilinogojstvo, Bilinogojstvo s tloznanstvom, Temelji vrtlarstva). Znanstveno-nastavna djelatnost iz područja bilinogojstva obavlja se na četiri sveučilišta (→ Agronomskom fakultetu u Zagrebu, → Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, Biotehničkom odjelu u Slavonskom Brodu te na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu u Zadru) i tri veleučilišta (Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, → Veleučilištu Marko Marulić u Kninu i → Veleučilištu u Rijeci; sv. 1). Znanstveni rad u okviru bilinogojstva posvećen je istraživanju uzgoja ratarskih kultura, industrijskoga i krmnoga bilja, travne flore i travnjaka. Središnje mjesto u tim disciplinama zauzima znanost koja proučava temeljne sudionike u biljnoj proizvodnji, odnosno uvjete rasta i razvoja poljoprivrednih kultura, a na našim fakultetima predaje se pod različitim nazivima: Temelji uzgoja bilja (nositelj Igor Bogunović), Osnove bilinogojstva (Bojan Stipešević), Osnove bilinogojstva s agrometeorologijom (Danijel Jug). Ratarstvo se kao znanstvena disciplina predaje u sklopu kolegija: Ratarstvo (nosioci Ana Pospišil i Jasminka Butorac), Žitarice – zrnate škrobnate kulture (Zlatko Svečnjak i Mirta Rastija), Industrijsko bilje (Milan Pospišil i Manda Antunović), Krmno bilje na oranicama (Dubravko Maćešić i Gordana Bukvić) te Gospodarenje travnjacima (Josip Leto).





