odjevna industrija, dio prerađivačke industrije koji se bavi proizvodnjom odjeće, a zasniva se na tekstilnoj tehnologiji.
Začetci odjevne industrije sežu u rano doba industrijske revolucije i vežu se uz pojavu šivaćega stroja (→ šivanje). Tomu je prethodio patent engleskoga izumitelja Thomasa Sainta 1790. za prvi stroj za šivanje kože jednim koncem i lančanim bodom. Francuski izumitelj Barthélemy Thimonnier patentirao je uporabljivi šivaći stroj sa zakrivljenom iglom 1830., nakon čega je francuska vlada osnovala prvu tvornicu s 80 strojeva za proizvodnju vojne odjeće. Šivaći stroj sličan današnjemu patentirao je 1846. američki izumitelj Elias Howe. Imao je iglu s ušicom za provođenje gornjega konca, okomitu iglenjaču i čunak s donjim koncem za tvorbu čvrstoga zrnčanog boda. Američki izumitelj Isaac Merritt Singer patentirao je 1851. stroj na nožni pogon i pritisnu nožicu za šivani materijal, a njegov sunarodnjak Allen Benjamin Wilson ubrzo potom sustav posmika materijala. Ugradnjom elektromotora u šivaće strojeve 1887. njemačko-američki inženjer Philip Diehl ostvario je znatan napredak u njihovu razvoju.
Razvojem strojarstva usavršavaju se strojni elementi, povećava se brzina šivanja s početnih stotinjak ostvarenih strojnih šivaćih bodova u minuti na desetak tisuća, te se razvija nova vrsta šivaćih automata. Razvoj elektrotehnike i elektronike potaknuo je pojavu šivaćih agregata, numerički vođenih šivaćih strojeva, robota i inteligentnih šivaćih strojeva. Usporedno se razvijaju strojevi i oprema za tehnološke procese krojenja i doradbe odjeće, sustavi međufaznoga transporta, sveobuhvatna primjena računala i umrežavanja, organizacijski oblici te metode organizacije rada u tehničkim pripremama tvornica odjevne industrije.
Odjevna industrija u Hrvatskoj
Prije pojave industrijske proizvodnje odjeća se u ruralnim sredinama na području Hrvatske izrađivala od tekstilnih plošnih materijala nastalih ručnim tkanjem ili pletenjem od dostupnih pređa životinjskoga (→ vuna) ili biljnoga (→ lan, → konoplja) podrijetla, a potom krojenjem i ručnim šivanjem. Poslije su se počeli rabiti materijali pribavljeni trgovinom iz drugih krajeva (→ pamuk, → svila), a tijekom vremena pojavile su se i zanatsko-trgovačke radionice za izradbu odjeće koje su prodavale svoje proizvode u gradovima i manjim mjestima na sajmovima.
Za začetke industrijske proizvodnje odjeće u Hrvatskoj zaslužan je trgovac → Salomon Berger, koji je 1885. u Zagrebu otvorio trgovinu tekstilnom robom, prodavajući i odjeću izradbu koje je sam organizirao u kućnoj radinosti. Nakon što je tijekom prvoga desetljeća XX. st. nastavio poslovati s gubitcima, Berger je napustio trgovinu. Novi vlasnici poduzeća postali su 1910. njegovi rođaci Makso i Lav Bauer, a ono je nastavilo djelovati pod nazivom Salamona Bergera nasljednici. Poduzeće je počelo proizvoditi rublje 1914., kada je nožni pogon strojeva zamijenjen mehaničkim, te je započelo raditi industrijsko postrojenje. Od 1915. poslovalo je pod nazivom Domaća tvornica rublja Salamona Bergera nasljednici, zadržavši ga do 1919. i pretvorbe u dioničko društvo → Domaća tvornica rublja. Tvornica je isprva uvela tzv. tekuće vrpce za izradbu rublja, koje su zbog nedostataka i omraženosti poslije bile zamijenjene suvremenijim tzv. sinkro-sustavom.
Među najstarijim hrvatskim tekstilnim poduzećima koja su se proizvodnjom odjeće počela baviti tek u kasnijem razdoblju svojega djelovanja su → Čateks iz Čakovca, sljednik tekstilne manufakture Samuela Neumanna, osnovane 1874., te → Pamučna industrija Duga Resa, osnovana 1884. pod nazivom Kraljevska zemaljska ovlašćena pamučna predionica i tkaonica u Dugoj Resi. U Varaždinu je 1918. osnovana Tekstilna industrija Varaždin (Tivar), koja danas djeluje pod nazivom → Varteks, u Karlovcu 1920. mala radionica pletene robe iz koje se tijekom vremena razvio Velebit ‒ tvornica trikotaže i popluna, a u Zagrebu 1922. tvornice konfekcije Habitus i Netka, te 1923. poduzeće Lacet iz kojega je nastala → Nada Dimić, zagrebačka trikotaža i pozamanterija (njezin nasljednik je poduzeće Endi Line, koje djeluje od 2003. u Svetom Ivanu Zelini). U Čakovcu je 1923. osnovano dioničko društvo braće Graner, iz kojega se razvilo poduzeće → Međimurska trikotaža Čakovec za proizvodnju odjevnih predmeta, čarapa, pozamenterije i pletiva. Poduzeće Krapinska tekstilna industrija, poslije pod nazivom → Krateks, osnovano 1925. u Krapini, započelo je konfekcioniranje trikotažnih pletiva i tkanina tijekom 1960-ih.
Tvornica odjeće → Kamensko započela je djelovati 1943. u ličkome selu Kamenskom, a nakon završetka II. svj. rata uselila se u prostore Vojno-odjevnoga zavoda u Zagrebu. Potkraj rata osnovane su Industrija modne konfekcije u Osijeku i tvornica odjeće Napredak u Zagrebu. Neposredno nakon rata započele su s radom tvornice odjeće Siscia u Sisku, Uzor u Splitu i Modna konfekcija 22. decembar u Zagrebu. Iz tvornice trikotaže Olga Ban osnovane 1947. u Puli kasnijim je udruživanjem nastalo poduzeće Arena trikotaža.
Poduzeće za proizvodnju trikotaže → Galeb osnovano je 1951. u Omišu, proizvođač dječje i ženske odjeće, a kasnije muških odijela → Kotka započeo je djelovati 1954. u Krapini, tvornice konfekcije Vesna i Predrag Heruc 1955. u Zagrebu, Riječka industrija odjeće 1956. u Rijeci, a Emka 1958. u Pregradi. Varteks je u Novom Marofu 1983. otvorio pogon za izradbu odjeće od denima prema licenci Levi’s. Uz navedene značajnije i poznatije tvornice odjeće otvarale su se stotine pogona i u manjim hrvatskim mjestima.
Promjenom društvenoga sustava početkom 1990-ih, zbog ratnih događanja i uništavanja tvornica na okupiranim dijelovima Hrvatske tijekom Domovinskoga rata te kasnije loše provedenom privatizacijom, mnoga su poduzeća ugašena. Početkom 2020. u Hrvatskoj je aktivno 580 proizvođača odjeće, zaustavljen je pad broja aktivnih tvornica te zabilježen rast broja srednjih i malih proizvođača odjeće.
Hrvatska odjevna industrija primjenjuje najnovije spoznaje organizacije proizvodnje te najsuvremenije strojeve i opremu (→ tekstilni strojevi). Ekološki je vrlo prihvatljiva, a poznata je po produktivnosti, kvaliteti proizvodnje i konkurentnosti, zbog čega je unatoč nizu nepovoljnih događaja opstala i danas je u fazi novoga rasta i razvoja. O kvaliteti i konkurentnosti svjedoči podatak da je odjeća mnogih najpoznatijih svjetskih modnih marki proizvedena u Hrvatskoj, a o produktivnosti to da je za izradbu muškoga odijela na industrijski način primjerice u poduzeću Kotka potrebno oko četiri sata (za razliku od zanatskoga načina za koji je potrebno više od 40 sati). Industrija odjeće u Hrvatskoj posluje po suvremenim principima proizvodnje objedinjene umreženim računalnim sustavima (CIM ‒ Computer Integrated Manufactoring), te strategijama QR (Quick Response) i JIT (Just In Time). Najvećim je dijelom orijentirana na proizvodnju muške i ženske gornje odjeće, rublja te → radne i zaštitne odjeće.
Odjeća se najviše proizvodi u srednje velikim i malim serijama prema normiranim sustavima odjevnih veličina, a od 2010. na industrijski način izrađuje se individualizirana odjeća po narudžbi (tvornice Kotka i Siscia). Pritom se tjelesne mjere i položaj držanja tijela automatski snimaju 3D skenerom ili se uzimaju na tradicionalan krojački način, učitavaju u računalo i potom se računalno izvodi najprimjereniji kroj. Izrađuje se krojna slika, a računalno vođenim NC agregatom iskroji se materijal koji se potom šalje na šivanje i doradbu. Takva odjeća skuplja je od odjeće izrađene na temelju normiranih veličina, ali znatno jeftinija i kvalitetnija od odjeće izrađene na zanatski način.
Organizacijske cjeline u hrvatskoj odjevnoj industriji
Zahvaljujući dugogodišnjem obrazovnom procesu i praksi (→ Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu), hrvatska odjevna industrija ima ujednačen ustroj utemeljen na načelu četiri organizacijske cjeline: tehničke pripreme proizvodnje te tehnoloških procesa krojenja, šivanja i doradbe odjeće.
Tehnička priprema proizvodnje sadržava konstrukcijsku, tehnološku i operativnu pripremu proizvodnje te ispitivanja svojstava materijala i procesnih parametara. U konstrukcijskoj pripremi konstruiraju se i modeliraju krojevi odjeće, povećavaju i umanjuju na standardiziran sustav odjevnih veličina te izrađuju krojne slike uz pomoć računala. Prvi takav sustav u Hrvatskoj uveden je u tvornici Kamensko 1975., a potom u tvornicama Varteks, Siscia, Kotka i dr., postavši uobičajenim i u srednjim i malim tvornicama odjeće te se danas rabi redovito. U hrvatskoj odjevnoj industriji prvi sustav odjevnih veličina i načina veličinskoga označavanja odjeće prihvaćen je 1965‒66., nakon čega je započela i proizvodnja prema normiranim veličinama odjeće.
U tehnološkoj pripremi obavlja se tehnološka analiza proizvodnih operacija i odabir sredstva rada, izrađuju planovi tehnoloških operacija i montaže uvažavajući podjelu rada i uvježbanost radnika, odabiru optimalne proizvodne linije, provodi razmještaj opreme, sustav tehnološkoga procesa te projektiranje proizvodnih linija. U ranoj fazi razvoja hrvatske odjevne industrije, kao i u drugim industrijama, rabili su se lančani, fazni i kombinirani sustavi tehnoloških procesa, a posljednjih desetljeća XX. st. pojavili su se fleksibilni i modularni sustavi. Fleksibilni sustavi temelje se na programiranim sustavima međufaznoga transporta, a prvi takav sustav u Hrvatskoj uveden je u tvornici Vesna u drugoj polovici 1970-ih. Modularni sustav prvi je put primijenjen u tvornici Kostel promet iz Pregrade potkraj 1990-ih.
Operativna priprema izučava proizvodnost rada tvornice i proizvodne kapacitete na temelju kojih određuje pokretanje proizvodnje kolekcija i radnih naloga. Primjena suvremenih materijala za izradbu odjeće, strojeva i proizvodnih postupaka u hrvatskoj odjevnoj industriji iziskuje laboratorijsko ispitivanje svojstava materijala i procesnih parametara radi pravodobnog programiranja strojeva i opreme procesnim parametrima koji će osigurati izvrsnu kvalitetu proizvedene odjeće uz najveći učinak.
Krojenje dijelova odjeće se u ranijoj fazi razvoja izvodilo primjenom ručno vođenih strojeva za rezanje materijala (električne ili pneumatske škare, strojevi s kružnim, udarnim ili tračnim noževima) ili primjenom računalno vođenih NC agregata. U novije doba rabe se agregati za rezanje ubodnim noževima, laserskim zrakama, nadzvučnim mlazom vode i rotirajućim diskovima. Prvi agregat s visećim oscilirajućim ubodnim nožem bio je instaliran u tvornici Kamensko u drugoj polovici 1970-ih, prvo lasersko rezalo krojnih šablona uvedeno je u tvornici NIK u Zagrebu 1980-ih, s rezanjem nadzvučnim mlazom vode započelo se u tvornici → Boxmark Leather u Trnovcu Bartolovečkom početkom 2000-ih, dok je prvi agregat s rotirajućim diskom instaliran na Tekstilno-tehnološkome fakultetu u Zagrebu 2004.
U tehnološkome procesu šivanja najviše se rabe suvremeni, tehnički izvrsno opremljeni univerzalni šivaći strojevi i automati. Nešto kasnije pojavili su se i šivaći agregati i NC vođeni šivaći strojevi, koji su se najviše rabili u tvornicama Kamensko i Varteks. Najveći broj NC vođenih šivaćih strojeva u Hrvatskoj rabi tvornica Boxmark Leather za šivanje proizvoda od kože. Spajanje dijelova odjeće i drugih šivanih artikala, posebice zaštitne i sportske odjeće, šatora, tendi, cerada, kišobrana, sportskih rekvizita, automobilske opreme i dr., osim tehnikom šivanja izvodi se i tehnikom toplinskoga spajanja kondukcijom i konvekcijom (tvornice Čateks, Splendor tekstil iz Zagreba, Hemco iz Đakova i dr.), primjenom ultrazvuka na frekvencijama 18 do 42 kHz (Tekstilno-tehnološki fakultet i Ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom URIHO iz Zagreba) i visoko-frekventnoga elektromagnetskog polja frekvencije od 27,12 MHz (tvornice Čateks, Belina iz Krapinskih Toplica, BBS iz Bjelovara).
U tehnološkom procesu doradbe odjeće rabe se suvremeni strojevi za ručno glačanje, stolovi i strojevi za glačanje. Strojevi za glačanje rabe računalno podržane programatore za doziranje procesnih parametara glačanja (vrijeme, tlak i temperatura glačanja, vrijeme propuhivanja, njihanja kalupa i vakuumiranja izratka) zbog čega je kvaliteta glačanja izrazito visoka.
J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1924.
Međimurska trikotaža 1923. – 1973. Čakovec, 1973.
D. Feletar, E. Fišer: Čakovečka tekstilna industrija Čateks Čakovec 1874. – 1974. Čakovec, 1974.
Z. Šimončić-Bobetko: Razvoj tekstilne industrije u Hrvatskoj u razdoblju između dva svjetska rata (1918–1941). Povijesni prilozi, 1(1982) 1, str. 101–203.
Pamučna industrija Duga Resa 1884–1984. Duga Resa, 1984.
60 godina Krateksa. Krapinska tekstilna industrija Krapina 1925–1985. Krapina, 1985.
P. Prvanov: DTR »Domaća tvornica rublja« d. d. Zagreb (1914. – 1994.). Tekstil, 43(1994) 11, str. 614–622.
100ljeće tekstila (katalog izložbe). Varaždin, 2018.
