voćarstvo, grana poljoprivrede koja se bavi proizvodnjom, čuvanjem i pripremom voća za tržište. Glavna je zadaća voćarstva uzgoj voćaka i proizvodnja plodova voća odgovarajuće kvalitete sukladno zahtjevima i fiziologiji vrste, odnosno sorte, za prodaju u svježem stanju ili za sirovinu za preradbu u prehrambeno-prerađivačkoj industriji (→ voće i povrće). U teorijskom pogledu voćarstvo se dijeli na dvije osnovne cjeline: opće i specijalno voćarstvo. Opće voćarstvo obuhvaća biološke i ekološke osnove voćarstva i tehnike voćarske proizvodnje, a specijalno voćarstvo obuhvaća tehnologiju uzgoja voćnih vrsta u određenim agroekološkim uvjetima te pomologiju koja detaljno opisuje sorte voćaka sa svim njihovim svojstvima.
Prema botaničkoj sistematici voćke su, kao i sve ostale biljke, klasificirane u redove, porodice, podrodove, rodove, vrste, podvrste i slično. U voćarstvu je klasifikacija pojednostavljena, a podjela se obavlja na temelju botaničke strukture, kemijskoga sastava i klimatskih uvjeta uzgoja. Pomološka klasifikacija voćnih vrsta temelji se na poznavanju svojstava plodova i najbolje odgovara praktičnim potrebama. Prema njoj voćke su podijeljene u pet skupina: 1. jezgričave voćke (jabuka, kruška, dunja, mušmula i oskoruša), 2. koštičave voćke (šljiva, breskva, marelica, trešnja i višnja), 3. jagodaste voćke (jagoda, malina, kupina, ribiz, ogrozd, josta, borovnica i aronija), 4. lupinaste voćke (orah, lijeska, kesten i badem) te 5. južne voćke: agrumi (mandarinka, limun, četrun, limeta, slatka naranča, gorka naranča, grejpfrut, kumkvat), maslina, rogač, smokva, kaki, nešpola, žižula, šipak ili mogranj, kivika, planika, i dr. U prve četiri skupine u potpunosti je ostvaren princip pomološke klasifikacije (prema građi ploda), a u petu skupinu (južno, suptropsko voće) uvrštene su sve voćke koje uspješno rastu ili se uzgajaju u predjelu utjecaja sredozemne klime u RH, bez obzira na izgled ploda. RH jedna je od malobrojnih država u svijetu koja ima gotovo idealne agroekološke uvjete za uspješan uzgoj mnogobrojnih kontinentalnih i suptropskih voćnih vrsta koje mogu biti uključene u intenzivnu voćarsku proizvodnju ili rasti samoniklo.
Razvoj voćarstva u Hrvatskoj
Ljudi su se u početku hranili skupljajući plodove samoniklih voćki iz prirode, pa se voćarstvu u prošlosti nije pridavala velika pozornost. Tijekom vremena opažale su se razlike između kvalitetnijih i slabije kvalitetnih sorti pa je započela spontana selekcija najboljih vrsta/sorti, te njihovo presađivanje i razmnožavanje. U srednjem vijeku plemstvo je za vlastite potrebe sadilo veće nasade s mnogobrojnim voćnim vrstama i sortama. Tada su započela istraživanja i opisivanja voćaka, razvila se deskriptivna pomologija te su zasađeni prvi kolekcijski nasadi s mnogim sortama. Voćarstvo se sve više razvijalo kao gospodarska grana, a najveći procvat doživjelo je potkraj XIX. i početkom XX. st., kada su se njime počele baviti zadružne organizacije, državni voćni rasadnici, poljoprivredne škole, fakulteti i dr. U strukturi proizvodnje isticali su se mješoviti voćnjaci visokostablašica s velikim razmacima sadnje te mnogobrojnim voćnim vrstama i sortama zasađenima na istoj površini. U tom razdoblju počele su se podizati voćarske plantaže u Kutjevu, najveće i najmodernije u tadašnjoj Europi (npr. plantaža Dragan-lug s približno 500 ha jabuke). Sredinom XX. st. pojavili su se prvi monokulturni nasadi, a znatno se razvilo i tzv. plantažno voćarstvo sa suvremenim oblikom intenzivne proizvodnje (veće ulaganje u nasade, opremu, radnu snagu i dr.). Veći nasadi podignuti su na području Slavonije, Prigorja, Ravnih kotara, Istre i u dolini Neretve. Među njima se ističe nasad u Borincima kraj Vinkovaca, koji je u doba nastanka bio najveći u Europi (više od 1000 ha). U sljedećem su se razdoblju razvijali noviji sustavi uzgoja na srednje i slabije bujnim podlogama, s većim brojem voćaka po jedinici površine, odgovarajućim uzgojnim oblicima, visokim prirodima i isplativom proizvodnjom. Propadanjem poljoprivredno-prerađivačkih kombinata (PPK) tijekom 1990-ih došlo je do reorganizacije proizvodnje i propadanja dijela voćarskih plantaža. Kasnijom privatizacijom osuvremenjeni su stari i podignuti novi nasadi perspektivnih voćnih vrsta, pri čemu se teži super-intenzivnom uzgoju. Porastao je broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koja se bave proizvodnjom i preradbom voća u tradicionalne proizvode. Državni poticaji za unapređenje voćarstva utjecali su na uvođenje novih tehnologija, sorti i sustava uzgoja, posebno u granama kao što je maslinarstvo gdje su značajno porasle površine i broj stabala (na području Istre i Dalmacije). Ulaskom Hrvatske u EU omogućeno je korištenje potpora i bespovratnih financijskih sredstava za podizanje nasada, nabavu mehanizacije i opreme za voćarstvo, izgradnju rashladnih kapaciteta, održavanje ekstenzivnih voćnjaka te poticanje ekološke proizvodnje voća.
Voćarstvo danas
Od ukupnih poljoprivrednih površina u Hrvatskoj tek nešto više od 2% površina (oko 30 000 ha) služi za proizvodnju voća. Najveći udio u površini pod voćnjacima ima orah (više od 6000 ha, odnosno 20% površina), zatim jabuka (5000 ha ili 16%), lijeska i šljiva (više od 4500 ha ili 15%), višnja (2200 ha ili 7%) i mandarinka (oko 1600 ha ili 5%). Sve ostale vrste imaju udio u površinama manji od 5%. Prema strukturi ukupnih površina u Hrvatskoj, intenzivni (plantažni) voćnjaci zauzimaju manje od trećine ukupnih površina, a preostali dio pripada klasično uzgojenim voćnjacima. Za Hrvatsku je karakterističan visok udio klasičnih voćnjaka s nižim stupnjem tehnološke razine korištenja površina (voćnjaka), što je jedan od razloga razmjerno male proizvodnje voća. Iako posljednjih nekoliko godina rastu površine voćnih nasada, prihodi od voća padaju, a starosna struktura nasada upućuje na mogući daljnji pad proizvodnje jer je više od 68% nasada starije od deset godina. Godišnje se proizvede oko 180 000 t voća, što je vrlo malo u odnosu na površine, no iz godine u godinu bilježe se znatna variranja u prihodima. Više od 70% ukupne proizvodnje voća u Hrvatskoj čine jabuka (47%) i mandarinka (24%). Uvozi se znatno više voća (oko 187 000 t) nego što se izvozi (65 000 t). Zbog zaštite i jačanja konkurentnosti domaće proizvodnje i plasmana domaćeg voća na tržištu, posljednjih godina sve veći značaj ima udruživanje voćara u proizvođačke organizacije. Tomu uvelike pridonosi i Distributivni centar za voće i povrće na području Zagrebačke županije koji proizvođačima nudi kvalitetno skladištenje i plasman proizvoda prema najstrožim zahtjevima europskoga tržišta. Istaknutija su poduzeća koja se bave voćarstvom → PP Orahovica, → Maraska iz Zadra, Fragaria iz Zagreba, Vrtovi voća iz Katoličkog Selišća, Moslavina voće iz Dugog Sela, Osatina grupa iz Semeljaca (staklenici u Ivankovu, Tomašancima, Viškovcima i otvorene površine u Đurđevcu), Rabo iz Kneževih Vinograda, Moulis iz Daruvara, Agrolaguna iz Poreča i Agra iz Čakovca.
Školstvo, znanost i publicistika
Nastava iz područja voćarstva održava se u mnogim srednjim školama (Agronomska škola Zagreb, Srednja škola Bedekovčina, Srednja gospodarska škola Križevci, Poljoprivredno-prehrambena škola Požega, Poljoprivredno šumarska škola Vinkovci, Srednja škola Mate Balote Poreč, Poljoprivredna škola u Kaštel Štafiliću, Poljoprivredna, prehrambena i veterinarska škola Stanka Ožanića u Zadru, Srednja poljoprivredna i tehnička škola Opuzen i dr.), visokoobrazovnim ustanovama → Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima (stručni studij Bilinogojstvo), → Veleučilištu u Požegi (stručni studij Vinogradarstvo – vinarstvo – voćarstvo), → Veleučilištu u Rijeci (sv. 1; stručni studij Mediteranska poljoprivreda), → Veleučilištu Marko Marulić u Kninu (stručni studij Poljoprivreda krša – Biljna proizvodnja), → Agronomskome fakultetu u Zagrebu (preddiplomski, diplomski i poslijediplomski sveučilišni studiji Hortikultura i drugi studiji), → Fakultetu agrobiotehničkih znanosti Osijek (sveučilišni studij Poljoprivreda – Hortikultura), na → Sveučilištu u Zadru (sv. 1; preddiplomski studij Primijenjena ekologija u poljoprivredi) te na sveučilištima u Slavonskom Brodu (preddiplomski stručni studij Bilinogojstvo) i Splitu (preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda). Osim obrazovnih institucija, veliki značaj u razvoju hrvatskog voćarstva imaju i → Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču, → Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, → Poljoprivredni institut Osijek te druge ustanove poput Stanice za južne kulture Dubrovnik i → Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (Centar za voćarstvo i povrćarstvo, Centar za sjemenarstvo i dr.). Istaknuti su znanstvenici koji se danas bave istraživanjima u području uzgoja voćaka i čuvanja voća Tomislav Jemrić, Boris Duralija, Martina Skendrović Babojelić i Đani Benčić. Značajna su djela iz područja voćarstva: Suvremeno voćarstvo (I. Miljković, 1991), Voćarstvo za svakoga (K. Brzica, 1991), Voćarstvo (I. Krpina i sur., 2004), Cijepljenje i rezidba voćaka (T. Jemrić, 2007), Priručnik iz voćarstva. Građa svojstva i analize voćnih plodova (M. Skendrović Babojelić i G. Fruk, 2016).
