grafička tehnologija, znanstvena i stručna disciplina koja se bavi postupcima oblikovanja, reprodukcije i umnožavanja teksta i ilustracija. U RH znanstveno je polje u području tehničkih znanosti, s granom procesi grafičke reprodukcije.

Razvoj grafičke tehnologije i tehničke inovacije u tom području znatno su utjecali na načine prijenosa informacija od izvorišta do krajnjih korisnika, te time potaknuli ukupan napredak čovječanstva u pojedinim razdobljima. Izum tiskarske preše i pomičnih slova Johanna Gutenberga (oko 1440) omogućio je tisak knjiga i drugih tiskovina, koje su time postale dostupne širokom krugu korisnika. Daljnji razvoj tiskarskih tehnika, napose plošnoga tiska Aloisa Senefeldera 1798. i njegove primjene u kasnijim razdobljima, omogućio je otiskivanje velikih naklada u kratkom vremenu, te pojavu dnevnih novina kao glavnog sredstva priopćavanja. U novije doba, pojavom računalne i informacijske tehnike, težište grafičke tehnologije pomiče se od tradicionalnih tehnika tiska k digitalnomu tisku po narudžbi te distribuciji grafičkih uradaka u elektroničkom obliku (tekst, ilustracije, multimedija) izravno do krajnjega korisnika. Grafička tehnologija u tradicionalnom se smislu bavi postupcima oblikovanja i izradbe tiskanih proizvoda kao što su knjige, časopisi, novine, plakati, tiskanice, vrijednosni papiri i sl., a sastoji se od grafičke pripreme, tiska i grafičke doradbe.















Grafička priprema obuhvaća obradbu i oblikovanje teksta (izradba tiskarskoga sloga) i ilustracija (reprofotografija), njihovo povezivanje u cjelinu (prijelom) i izradbu tiskovne forme, tj. matrice s tiskovnim elementima (koji će tijekom tiska nositi tiskarsku boju) i slobodnim površinama. Danas su postupci grafičke pripreme u potpunosti računalno podržani i razvojem stolnog izdavaštva u velikoj mjeri spojeni, pa ključnu ulogu u toj fazi dobiva određivanje likovno-grafičkih svojstava proizvoda, tj. grafički dizajn. Tisak podrazumijeva umnožavanje teksta i ilustracija prenošenjem informacija s tiskovne forme na tiskovnu podlogu (npr. papir, tkanina, lim, plastika) u željenom broju primjeraka. Izbor tiskarske tehnike ovisi o karakteristikama grafičkoga proizvoda. Prema odnosu tiskovnih elemenata i slobodnih površina tiskovne forme razlikuju se tehnike plošnoga tiska (ofsetni tisak, litografija, svjetlotisak), visokoga (knjigotisak, visoki neizravni tisak, fleksografski tisak), dubokoga (bakrotisak, čelični reljefni tisak – slijepi tisak ili foliotisak, tamponski tisak) i propusnoga tiska (sitotisak). Digitalnim tiskom otisci se dobivaju izravno, pa se podatci o tiskovnim elementima i slobodnim površinama pohranjuju kao računalni zapis. Tehnike tiska mogu se razlikovati i prema načinu prijenosa tiskarske boje s tiskovne forme na tiskovnu podlogu (izravne i neizravne tehnike), prema obliku tiskovne podloge (tisak na komade ili arke i tisak iz trake), prema načinu dobivanja otiska (tehnike kojima se tiskarska boja prenosi uz pritisak i bez njega); otisak može biti i jednobojni, u boji ili višebojni. Grafička doradba obuhvaća postupke tijekom kojih grafički proizvod poprima konačan izgled (knjigoveštvo, proizvodnja ambalaže).

































Grafička tehnologija u Hrvatskoj

Kao i drugdje u svijetu, grafička tehnologija u Hrvatskoj pokretač je razvoja → grafičke industrije, → tiskarstva, → knjigoveštva, industrije → ambalaže i srodnih gospodarskih djelatnosti. Dok su u nas te djelatnosti uglavnom oslonjene na uvozne strojeve i tehnologije, njihova je primjena značajno područje domaće znanosti i školstva, koji se u Hrvatskoj razvijaju niz godina.

Kvalificirani i visokokvalificirani radnici grafičke struke sve do posljednjih desetljeća XIX. st., kada su se započeli školovati u Hrvatskoj, grafička znanja stjecali su u drugim europskim zemljama i kao gotovi majstori dolazili raditi u tiskare na području Hrvatske. Iako su šegrtske škole započele djelovati 1880-ih u okviru pučkih škola (prva od njih 1886. pri Gradskoj pučkoj školi na Kaptolu), te su ih uz mnoge druge struke pohađali i knjigotiskarski naučnici, o samoj grafičkoj struci u njima se nije učilo mnogo. Stoga je na inicijativu Hrvatskoga tipografskog društva (osnovano 1870. u Zagrebu, preteča današnjega Sindikata grafičke i nakladničke djelatnosti Hrvatske) prihvaćena ideja o uvođenju tečaja za knjigotiskarske, slagarske i strojarske naučnike, koji je otvoren 1894. Iz njega se razvila srednja strukovna Grafička škola koja od 2017. djeluje pod nazivom Škola za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Prve školske prostorije nalazile su se u Ulici Ivana Gundulića 10, a neposredno nakon II. svj. rata ustupljen joj je dio prostorija nekadašnje Obrtne škole (→ Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u sastavu koje djeluje i odjel za umjetničku grafiku) na današnjem Trgu Republike Hrvatske. Sve grafičke strojeve, uređaje i namještaj Školi je na raspolaganje ustupila Glavna direkcija grafičke industrije NR Hrvatske iz likvidacijske mase nacionaliziranih tiskarskih poduzeća i radionica. Studij umjetničke → grafike izučava se na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od samoga njezinog osnutka 1907.

Godine 1969. Škola je preseljena na današnju lokaciju na Žitnjaku, u Ulicu Marina Getaldića 2, u novu zgradu zajedno s tadašnjom Višom grafičkom školom, osnovanom 1959. zbog povećanih potreba za kadrovima grafičke struke, uvjetovanih ubrzanim razvojem grafičke tehnologije. Godine 1979. Viša grafička škola kao punopravni član ušla je u sastav Sveučilišta u Zagrebu, a 1983. osnovan je Zajednički studij grafičke tehnologije za obrazovanje diplomiranih inženjera grafičke tehnologije, najprije uz rad, a 1986. i kao redoviti studij u trajanju od četiri godine. Samostalni → Grafički fakultet u Zagrebu kao znanstveno-nastavna organizacija usmjerenoga obrazovanja za šesti i sedmi stupanj obrazovnoga programa utemeljen je 1990. Temeljne ustrojbene jedinice Fakulteta danas čini 19 katedri podijeljenih u šest skupina, u kojima se uz nastavnu djelatnost obavljaju znanstveno-istraživački rad i međunarodna suradnja.

Uz više obrazovnih institucija koje nude srednjoškolsko strukovno obrazovanje u grafičkoj struci (Prirodoslovna i grafička škola Rijeka, Prirodoslovno-grafička škola Zadar, Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split), u RH uz Grafički fakultet djeluje nekoliko visokoškolskih ustanova koje među svojim programima nude i obrazovanje u području grafike i grafičkoga dizajna (→ Tehničko veleučilište u Zagrebu; sv. 4, → Arhitektonski fakultet u Zagrebu; sv. 3, → Sveučilište Sjever u Varaždinu i Koprivnici, Umjetnička akademija u Splitu, Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Akademija umjetnosti i kulture u Osijeku).

Među osobama koje su utjecale na razvoj grafičke struke u Hrvatskoj se osobito ističe → Franjo Mesaroš, jedan od utemeljitelja Više grafičke škole kao preteče Grafičkoga fakulteta u Zagrebu, u čijem su vrijednom djelu Grafičkoj enciklopediji (1971) prikupljeni i leksikografski obrađeni stručni termini grafičke djelatnosti i srodnih struka. Zaslužni su sveučilišni nastavnici iz područja grafičke tehnologije → Darko Agić, → Darko Babić, → Stanislav Bolanča, → Zdenka Bolanča, → Adrijano Golubović, → Grozdan Marošević, → Klaudio Pap, → Vilko Žiljak i dr. Među skriptama, udžbenicima i monografijama ističu se: Tiskarski strojevi (G. Marošević, 1975), Održavanje grafičkih strojeva (G. Marošević, 1984), Računarska tipografija (V. Žiljak, 1987), Principi rada tiskarskih strojeva (G. Marošević, 1989), Glavne tehnike tiska (S. Bolanča, 1997), Postscript: programiranje grafike (V. Žiljak, K. Pap, 1998), Uvod u grafičku tehnologiju (D. Babić, 1998), Infrared Security Graphics (K. Pap, I. Žiljak, J. Žiljak-Vujić, 2009), Infraredesign (V. Žiljak, K. Pap, I. Žiljak, J. Žiljak-Vujić, 2013), Tisak ambalaže (S. Bolanča, 2013), Ofsetni tisak (S. Bolanča, 2018) i dr.

Međunarodni znanstveni časopis → Acta Graphica, koji je pokrenula Viša grafička škola u Zagrebu 1989., objavljuje znanstvene i stručne radove iz područja grafičke tehnologije kao i drugih srodnih područja osnovnih i primijenjenih znanosti. Stručni časopis → Ambalaža Instituta za ambalažu i tiskarstvo Tectus izlazi od 1996., a namijenjen je proizvođačima i korisnicima ambalaže, dizajnerima, grafičarima, marketinškim agencijama i stručnim udrugama.

Hrvatsko društvo grafičara, utemeljeno 2011., neprofitabilna je udruga koja svojim članovima daje najnovije informacije iz područja grafičke struke, popise tiskara i grafičkih studija u Hrvatskoj, obavijesti o nadolazećim sajmovima i seminarima i dr.

Najznačajnije manifestacije u polju grafičke tehnologije su trijenalna Međunarodna izložba grafičkoga dizajna i vizualnih komunikacija – ZGRAF, te bijenalni Međunarodni sajam grafičke i papirne industrije Intergrafika i Međunarodni sajam ambalaže i pakiranja Modernpak, koji se održavaju u Zagrebu.