Objavljeno:
Ažurirano: 19. siječnja 2021

industrija namještaja, grana industrije koja se bavi proizvodnjom pokretnih ili nepokretnih predmeta kojima se oprema i organizira prostor za boravak ljudi, tj. koji služe za ležanje (sofa, krevet), odlaganje stvari (komoda, ormar, kabinetski ormarić, polica, škrinja), rad i blagovanje (stol, pisaći stol, radna ploha), sjedenje (stolac, stolica, polunaslonjač, naslonjač, klupa) (→ namještaj; sv. 3). U svim povijesnim i stilskim razdobljima osnovna sirovina za izradbu namještaja je drvo (cjelovito drvo i drvene ploče) u kombinaciji s drugim materijalima (kamen, staklo, plastika, metal, kompozitni materijali, tekstil, koža i dr.) pa se industrija namještaja tradicionalno svrstava u → drvnu industriju.

Povijest

Industrija namještaja počela se razvijati od druge polovice XIX. st., kada su se u proizvodnju namještaja u Velikoj Britaniji, SAD-u, srednjoj Europi i drugdje počeli uvoditi strojevi i velikoserijska proizvodnja. Industrijska proizvodnja javila se kao posljedica porasta potražnje, a omogućena je primjenom novih načina obradbe drva, novih izvora energije, te novih strojeva i alata, izvorno razvijenih za potrebe brodogradnje. Strojevi za obradbu drva su znatno unaprijeđeni potkraj XVIII. st. (kružna pila Samuela Benthama, tračna pila Marca Brunela). Jedan od pionira industrijske proizvodnje namještaja bio je njemačko-austrijski stolar i industrijalac Michael Thonet (1796–1871), koji je do sredine XIX. st. usavršio masovnu proizvodnju savijenoga masivnog namještaja uz pomoć pare, kakva se primjenjuje i danas. Thonet je ujedno bio prvi koji je počeo proizvoditi rastavljivi (demontažni) namještaj, kako bi ga lakše mogao izvoziti diljem svijeta. Ipak, industrijalizacija proizvodnje namještaja i razvoj tržišta u kontinentalnoj Europi bili su sporiji nego u Velikoj Britaniji i SAD-u. U doba između dvaju svjetskih ratova došlo je do daljnjeg razvoja industrije namještaja zbog daljnjeg rasta potražnje te smanjenja troškova proizvodnje. Osobito veliku ekspanziju industrijska proizvodnja i distribucija namještaja doživjela je 1945–60. uvođenjem znatnih tehnoloških inovacija. Sredinom 1980-ih potrošači su počeli utjecati na oblikovanje serijski proizvedenoga namještaja, pa je industrija namještaja u mnogim zemljama svedena na sustave manjih poduzeća, međusobno povezanih oko istraživanja, praćenja trendova i zajedničkog nastupa na međunarodnome tržištu. U posljednje doba su industrije namještaja razvijenih zemalja svijeta intenzivirale ulaganja u razvoj dizajna, konstrukcija, tehnologija, te uporabe inovativnih materijala, što mnoge kadrovski i tehnološki nepripremljene zemlje ne mogu pratiti.

Danas stručnjaci iz različitih područja u interdisciplinarnoj suradnji razvijaju znanstvene, sustavno analizirane koncepte i znanja u načinu oblikovanja prostora, namještaja i prateće opreme. Korisniku stambenoga prostora nude se različita rješenja kojima će zadovoljiti svoje psihofizičke, fiziološke, socijalno-psihološke i druge potrebe (za samopotvrđivanjem, odmorom, osjećajem privatnosti, topline, intimnosti i sl.). Namještaj, uz funkcionalnost i tehničku dotjeranost, dobiva duhovnu i emotivnu komponentu izraženu obličjem. Šumarstvo, preradba drva i proizvodnja namještaja su djelatnosti povezane u lanac stvaranja dodane vrijednosti te predstavljaju primjer kružnoga gospodarstva kao strateške odrednice politika EU-a.

Usprkos svemu, statistički podaci industrije namještaja u EU-u i dalje svjedoče o usponima i padovima te grane, koja je npr. 1984–91. ubrzano rasla, od 1992. stagnirala, 1998–2000. ponovno naglo rasla, a 2001–03. ponovno doživjela pad. Danas industrija namještaja u Europi zapošljava 1 milijun djelatnika u 130 000 poduzeća i čini 35% svjetske proizvodnje namještaja. U 2018. najveći svjetski proizvođači namještaja bili su Kina, SAD, Njemačka, Italija i Indija.

Industrija namještaja u Hrvatskoj

Industrija namještaja važan je dio hrvatskog gospodarstva, a temelji se na proizvodnji namještaja iz domaće sirovine vrhunske kvalitete. Drvni sektor jedan je od najstarijih sektora prerađivačke industrije u RH pa se, uz poljoprivredu i turizam, ističe kao strateška grana hrvatskoga gospodarstva. Industrijska proizvodnja namještaja počela se razvijati iz vrlo raširene obrtničke proizvodnje, dok se nakon II. svj. rata opseg obrtničke proizvodnje kvalitetnih finalnih proizvoda smanjio, a stasala je masovna industrijska proizvodnja namještaja zasnovana na tehnologiji.

Blagovaonička garnitura Orana poduzeća DI Vrbovsko i ormari poduzeća DIP Delnice, 1980-ih

Početci

Među prvim industrijskim poduzećima koja su strojno proizvodila finalne drvene proizvode bila je drvorezbarska tvornica (Holzmanufaktur Fabrik) u Vrbovskom osnovana 1873., a proizvodila je kutije za cigare, raznu ambalažu, bačve i namještaj. (→ Drvna industrija Vrbovsko)

Tvornica škatulja u Vrbovskom, rad Vaclava Anderlea, 1898.

Godine 1881. u Vratima kraj Fužina francusko poduzeće Charlesa Chevalliera (poslije Chevallier Frères, od 1893. Riječka tvornica pokućstva) osnovalo je tvornicu namještaja od savijenoga drva sa sjedištem u Rijeci, a 1885. otvorilo je i pogone u Bakru, Ravnoj Gori te Poćudniću. (→ DIP Delnice)

U Osijeku je 1865. s radom počela radionica za preradbu drva Rudolfa Kaisera. Keiserov pomoćnik Josip Povischil osnovao je 1884. tvornicu parketa, stolarskog alata i namještaja, koja je do I. svj. rata postala jednom od najznačajnijih domaćih tvornica namještaja (kapacitet 1500 stolica na dan), te svoje proizvode prodavala diljem svijeta. (→ Mobilia – Ivo Marinković)

Reklamni materijal poduzeća DIP Ivo Marinković za kombiniranu sobu T-Dora, sredina 1960-ih, Muzej Slavonije, Osijek

Naslonjač proizveden u tvornici Ivo Marinković, oko 1963., dizajn Blaženka Kučinac

Poduzetnik Eugen Ferdinanad Bothe pokrenuo je 1889. u Zagrebu tvornicu namještaja, koja je od 1895. poslovala pod imenom Bothe i Ehrman. Opremajući niz javnih prostora, kavana, banaka, hotela, izrasla je u najveću domaću tvornicu namještaja i jednu od najznačajnijih u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Pogoni su joj najprije bili u Ilici 45, a potom u Savskoj 25, gdje je nakon konačnog prestanka rada 1936. izgrađen novi Zagrebački zbor.

Reklamni oglas Tvornice namještaja Bothe i Ehrman, 1916.

U Slanju kraj Ludbrega utemeljena je 1892. tvornica namještaja iz savijenoga drva, a 1900. otvorena je podružnica u Varaždinu, koja od 1923. nosi naziv Thonet-Mundus. Tvornica je bila među najvećima te vrste, te je uz 350 zaposlenih mogla proizvesti 800 stolica na dan (→ Mundus Florijan Bobić).

Među više od 30 drugih tvornica namještaja koje su poslovale do početka II. svj. rata bile su u Zagrebu Societas, industrija pokućstva (osnovana 1900), Javor (1902), Tvornica pokućstva i drvene robe (1919), u Splitu Prva dalmatinska tvornica pokućstva Josip Pijević (1907), u Slavonskom Brodu (Brodu na Savi) Slavonija (→ Slavonija DI; 1907), u Pakracu Slavex iz Slavonskog Broda (→ Papuk; 1918), u Novoj Gradiški Kruljac Josip i sin (→ Stjepan Sekulić; 1919), u Krapini Krapinska tvornica pokućstva i parna pilana (1920), u Valpovu Tvornica drvene robe i pokućstva sa sjedištem u Belišću (1920), u Karlovcu Karlovačka tvornica savijenog pokućstva (1920), u Đurđenovcu tvornica pokućstva Našičke tvornice tanina i paropila (→ DIK Đurđenovac; 1920), u Osijeku Prva osječka tvornica za preradbu drveta (1921) i dr.

Tvornica pokućstva Josip Kruljac i sinovi, 1930.

Razdoblje nakon II. svj. rata

Nakon II. svj. rata, u eri nacionalizacije, spajanja poduzeća u poslovne gigante i brze industrijalizacije, tradicija proizvodnje nekih dotadašnjih tvornica namještaja nastavila se pod novim imenom (DIP Delnice, DIK Đurđenovac, slavonskobrodska Slavonija DI, pakrački Papuk, osječka Mobilia – Ivo Marinković, varaždinski Mundus Florijan Bobić, novogradiški Stjepan Sekulić), a osnovane su i mnoge nove tvornice, najčešće udruživanjem predratnih obrtničkih radionica ili pokretanjem proizvodnje namještaja u dotadašnjim pilanskim pogonima. Takve su tvornice bile npr. → TVIN iz Virovitice, Bor iz Novog Marofa, Marko → Šavrić i → Jadran iz Zagreba, DI Novoselec, → Gaj Slatina, → Spin Valis iz Požege, → Spačva iz Vinkovaca, → Oriolik iz Oriovca, → Goranprodukt iz Čabra, → DI Klana, → Radin iz Ravne Gore i dr.

Reklamni oglas Varaždinske tvornice stolica Florijan Bobić, 1956.

Namještaj proizveden u Zagrebačkoj tvornici pokućstva (od 1968. dio Šavrića), druga polovica XX. st.

Naslonjač od masivnog drva i furnira proizveden u tvornici  Šavrić, 1957.

Ulogu u razvoju industrije namještaja tog razdoblja imalo je i zagrebačko → Exportdrvo, osnovano 1948. kao središnja republička organizacija za izvoz drva i drvnih prerađevina, koja je od proizvođača namještaja ciljano naručivala kolekcije za plasman na tržište te 1967. u Zagrebu otvorila prvu specijaliziranu robnu kuću stambene opreme; 1985. Exportdrvo je pod nazivom Ambijenta preuzelo prodajni prostor dotadašnjeg Udruženja proizvođača industrije namještaja (UPIN; osnovano 1979) u zagrebačkoj Resselovoj ulici. Razvoju tržišta i navika kupaca, kao i afirmaciji domaćega dizajna namještaja pridonijele su izložbe stambene opreme, npr. Porodica i domaćinstvo (1957–58., 1960), ili Ambijenta, koja je prvi put održana 1983. u organizaciji Općeg udruženja drvne industrije Hrvatske, → Zagrebačkog velesajma (sv. 4) te → Instituta za drvo, a redovito se održava i danas.

U kasnim 1980-ima i ranim 1990-ima domaća industrija namještaja bila je konkurentna na europskom tržištu, održavajući vlastite komparativne prednosti. Još početkom 1994. preradba drva i proizvodnja namještaja bile su među najvažnijim gospodarskim granama u vanjskotrgovinskoj politici RH (uz brodogradnju, proizvodnju obuće i obojenih metala). Nakon 1994. počeo je gubitak tržišnog udjela u korist konkurentnijih zemalja s nižim troškovima proizvodnje. U razdoblju 2000–10. najveća razina izvoza industrije preradbe drva i proizvodnje namještaja dosegnuta je 2007. Međutim, početak svjetske financijske krize potkraj te godine doveo je do slabljenja gospodarske aktivnosti i neravnoteže u gospodarskim odnosima s inozemstvom, uz istodobni pad izvoza drvnoga sektora. Od 1988. broj zaposlenih se stalno smanjivao do 2014. kada je dosegao minimum od 8443 djelatnika.

Proizvodnja stolica u DIK-u Papuk Pakrac, 1980., Muzej grada Pakrac

Industrija namještaja danas

Od 2014. hrvatska industrija namještaja bilježi blagi rast i 2018. zapošljavala je 10 148 djelatnika. Broj poduzeća koja se bave proizvodnjom namještaja od 2002. se gotovo udvostručio pa ih je 2017. bilo 706. Proizvodnja namještaja od 2010. je u stalnom porastu (npr. do 2017. proizvodnja kuhinjskoga namještaja udvostručena je, a proizvodnja stolica i sjedala porasla je za 16%). Znatan je poticaj razvoju donošenje Strategije razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja u RH 2017–2020.

Pogon za proizvodnju namještaja poduzeća Slavonija DI, 2020.

Danas je proizvodnja namještaja važna izvozna grana u RH, a njezini su najznačajniji predstavnici Ancona Grupa iz Đakova (oprema hotela, poslovnih prostora, kuhinje, stolice i drugo pokućstvo), Bernarda iz Pušćina (kreveti, madraci), → Ciprijanović iz Orahovice (masivni namještaj), → DI Klana iz Klane (stolice), Drvodjelac iz Ivanca (masivni namještaj), Hespo iz Preloga (kreveti, madraci, spavaće sobe), Mundus Viridis iz Gradeca (masivni namještaj po mjeri), → Požgaj iz Velikog Bukovca (raznovrsno pokućstvo), → Prima Commerce iz Bjelovara (raznovrsno pokućstvo), Prostoria iz Svetog Križa Začretja (stolice, stolovi, sjedeće garniture, police), Spin Valis iz Požege (masivni namještaj), TVIN iz Virovitice (uredski namještaj, oprema hotela i javnih ustanova, pokućstvo).

Stolica Tina proizvedena u  poduzeću Spin Valis, 2010-ih

Preradba drva i proizvodnja namještaja tradicionalno prevladavaju u ruralnim područjima RH pa su stoga potpora održivomu ruralnom razvoju zemlje. Državno poduzeće → Hrvatske šume koje taj gospodarski sektor opskrbljuje drvnom sirovinom (trupcima) posjeduje međunarodni FSC certifikat za gospodarenje šumama prema ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. Njime se kupcima konačnih proizvoda jamči da sirovina potječe iz šuma kojima se gospodari na održiv način, što je komparativna prednost hrvatskih proizvođača.

Mnogi su proizvođači namještaja svoju proizvodnju usmjerili prema stranim naručiteljima. Većina proizvođača usmjerenih vlastitu plasmanu ima još prostora za napredak na području stvaranja vlastitih robnih marki te vlastita identiteta, promidžbe i marketinga. Iako hrvatski dizajn postaje sve prisutniji i prepoznatljiv čimbenik industrije namještaja, još treba raditi na povećanju konkurentnosti, posebno putem razvoja ljudskih potencijala, investicija, primjene inovacija, snažnijega povezivanja sa znanstvenim institucijama, stvaranja poticajnoga radnog okruženja i sl.


Ostali podatci
Što pročitati?

J. Lakatoš: Industrija Hrvatske. Industrija Pokućtva. Zagreb, 1924., str. 151–165.

B. Lapaine: Dizajn. Zagreb, 1994.

I. Grbac: Utjecaj znanosti na revitalizaciju proizvodnje namještaja u Hrvatskoj. U: Zbornik radova znanstveno-stručnog savjetovanja Ambienta ’95. Revitalizacija proizvodnje u finalnoj obradi drva. Zagreb, 1995., str. 1–15.

V. Brdar Mustapić: Između htijenja i realnosti. Industrija i dizajn namještaja u Hrvatskoj 1945. – 1990. (katalog izložbe). Zagreb, 2019.

industrija namještaja
Polunaslonjač Marina; prvi industrijski rađen komadni namještaj od poliuretanske pjene DIP-a Čabar, 1960-ih

Grana industrije koja se bavi proizvodnjom pokretnih ili nepokretnih predmeta kojima se oprema i organizira prostor za boravak ljudi.

Kategorije i područja
Kategorija
Područje
Uže područje