vinogradarstvo i vinarstvo, poljoprivredne grane kojima je cilj proizvodnja grožđa i vina.

U gospodarskom je smislu vinogradarstvo usmjereno na uzgoj vinove loze i proizvodnju grožđa, a u stručno-znanstvenom smislu bavi se izučavanjem loza (Vitis sp.), vinove loze kao vrste (Vitis vinifera L.) te tehnologijom njezina uzgoja i proizvodnje. Vinova loza jedna je od najstarijih kulturnih biljaka, a ljudi ju poznaju već nekoliko tisuća godina. Zbog vrijednosti plodova danas se proširila širom svijeta, gdje god klimatski čimbenici dopuštaju njezin uzgoj (umjerena klima; između 25° i 52° sjeverne geografske širine te 30° i 45° južne geografske širine), a vino, kao najvažniji proizvod dobiven iz grožđa vinove loze, ostavilo je snažan pečat u razvoju mnogih civilizacija i kultura. U sklopu vinogradarstva razvilo se vinarstvo, skup postupaka usmjerenih na vinifikaciju grožđa i evaluaciju vina kao prehrambenoga proizvoda.







Dokazi o uzgoju vinove loze potječu još iz neolitika, a pronađeni su uz istočne obale Crnoga mora u Transkavkaziji. Najstariji arheološki nalazi o proizvodnji vina pronađeni su uz nalazište Hajji Firuz u sjevernom Iranu (druga polovica VI. tisućljeća pr. Kr.). Iz tih se područja kultura uzgoja vinove loze i proizvodnje vina (zajedno s prvim sortama) širila prema Mezopotamiji i dolini Nila, a zatim diljem Sredozemlja i prema unutrašnjosti Europe. Otkrićem novih kontinenata, uzgoj vinove loze proširio se u zemlje tzv. Novoga svijeta – Ameriku, Australiju i Novi Zeland.

Procjenjuje se da je danas u svijetu oko 7 400 000 ha površina pod vinogradima. Najviše ih je u Europi (oko 50% ukupnih površina), od čega u zemljama EU-a 3,2 milijuna ha. Od 1980-ih zamjetan je lagan, ali kontinuirani pad ukupnog broja svjetskih vinograda, i to najviše u Europi. Polovica svjetskih vinograda nalazi se u samo pet zemalja – Španjolskoj, Kini, Francuskoj, Italiji i Turskoj. U 2018. najviše je grožđa proizvela Kina (13,4 milijuna t), najviše vina Italija (47,5 milijuna hl), a najviše vinograda imala je Španjolska (966 000 ha). Zasigurno najpoznatija vinska zemlja je Francuska. Ona je 2018. bila druga zemlja po ukupnoj proizvodnji, ali vodeća po prihodu od izvoza vina (9,3 milijarde eura). U novije doba najveći rast bilježi Kina, koja s ukupno 855 000 ha zauzima drugo mjesto po vinogradarskim površinama. U svijetu se proizvede 260 milijuna hl vina i 77,8 milijuna t grožđa, a osim za vino (53% od ukupno proizvedenoga grožđa) dio grožđa rabi se za potrošnju u svježem stanju (stolno grožđe, 36%) i za sušenje (proizvodnja suhica – grožđica, 7%). Najviše vina po stanovniku konzumira se u tradicionalno vinogradarskim zemljama (Portugal, Francuska, Italija), a na zemlje EU-a otpada 53% ukupne svjetske potrošnje.







Vinogradarstvo i vinarstvo u Hrvatskoj

Hrvatska je zemlja s dugom tradicijom uzgoja vinove loze i proizvodnje vina. Postoje dokazi da je plemenita loza, kao uzgojna kultura, u ovim krajevima bila prisutna nekoliko stoljeća pr. Kr., kada su je na jadransku obalu donijeli Feničani i Grci.







Ukupna površina pod vinogradima u RH danas je nešto veća od 19 000 ha, dok je potkraj XIX. i početkom XX. st. bila oko 170 000 ha. Vinova loza se i danas uzgaja u svim dijelovima Hrvatske, gdje god to klimatske prilike dopuštaju, a vinogradarstvo i vinarstvo i dalje su važne gospodarske djelatnosti (7,3% vrijednosti ukupne poljoprivredne proizvodnje). U RH se proizvede oko 109 000 t grožđa i 732 000 hl vina koji su većinom (85%) obuhvaćeni sustavom zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI). Struktura vinogradarskih površina pokazuje da je najviše malih vinograda (manjih od 1 ha) te da prevladavaju mali proizvođači. Najviše se vina proizvede u Istarskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Grožđe se u Hrvatskoj proizvodi na ukupno 73 670 parcela smještenih na 37 913 poljoprivrednih gospodarstava. Premda mnogo proizvođača proizvodi samo za vlastite potrebe, respektabilan je i broj tržišnih proizvođača – oko 1600 vinara proizvodi oko 5400 različitih vina. Unatoč izvrsnim prirodnim uvjetima, Hrvatska nije samodostatna u proizvodnji, pa uvoz višestruko nadmašuje izvoz. Trgovina je najrazvijenija sa zemljama u okruženju – najviše vina izvozi se u BiH, a uvozi iz Makedonije.















Prema vinogradarskoj regionalizaciji (Listi zemljopisnih oznaka) u RH su četiri vinogradarske regije: Slavonija i hrvatsko Podunavlje, središnja bregovita Hrvatska, hrvatska Istra i Kvarner te Dalmacija, koje se dijele na podregije (ukupno 12), te vinogorja (ukupno 72). Većinom se proizvode bijela vina (oko 67%), osobito u kontinentalnim područjima, dok se crna (oko 32%) proizvode uglavnom na jugu. Ružičasta (rosé) vina su rijetka, no njihova proizvodnja, kao i proizvodnja pjenušavih vina je u porastu.

Duga povijest, široka rasprostranjenost, velika gospodarska i kulturna važnost razlozi su zbog kojih se vinovoj lozi, grožđu i proizvodnji vina u znanosti i obrazovanju posvećuje velika pozornost. Na mnogim fakultetima i visokim školama vinogradarstvo i srodne discipline predaju se kao jedinstveni predmeti (moduli), a zbog velike potrebe za stručnjacima iz tog područja često se organiziraju i posebna usmjerenja, pa i cijeli studiji. Nastava iz vinogradarstva i vinarstva organizira se na preddiplomskoj i diplomskoj razini na → Agronomskome fakultetu u Zagrebu i → Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku, a preddiplomski se studiji izvode i na → Sveučilištu u Zadru (sv. 1), Sveučilištu u Splitu, → Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima, → Veleučilištu Marko Marulić u Kninu, → Veleučilištu u Požegi, → Veleučilištu u Karlovcu (sv. 1), → Veleučilištu u Rijeci (sv. 1) i → Veleučilištu u Slavonskom Brodu (sv. 1). Najistaknutiji znanstvenici iz tog područja tradicionalno dolaze sa zagrebačkog Agronomskoga fakulteta, ali i iz → Instituta za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, te → Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču.





















U Hrvatskoj se još uvijek može pronaći veliki broj autohtonih sorti vinove loze, od kojih mnoge imaju posebne značajke i vrhunski potencijal. Zemljopisni položaj, burna povijest i veze s drugim narodima i kulturama utjecali su na uvođenje mnogih stranih sorti, ali veliki broj sorti nastao je i na ovom području. Najnoviji rezultati genetičkih istraživanja pokazuju da je područje Hrvatske značajan gen-centar u razvoju sorti, te da su tu nastale mnoge hrvatske, ali i neke sorte svjetskog značaja. Prema podatcima iz predfilokserne ere (kraj XIX. i početak XX. st.), kada je hrvatsko vinogradarstvo bilo na vrhuncu, uzgajalo se više od 400 sorti vinove loze (brojni vinogradi propali su zbog širenja filoksere, peronospore i pepelnice u razdoblju 1885–1900; regeneracija vinograda 1895–1910. izvršena je sadnjom vrsta uzgojenih na američkoj podlozi). Iz raznih je razloga poslije došlo do smanjenja broja sorti, od kojih su mnoge i nestale. Posljednji rezultati popisa hrvatskih vinograda i genetičke identifikacije pokazuju da se još uvijek može pronaći oko 130 sorti koje se mogu smatrati autohtonima. Mnoge od njih imaju vrlo visok enološki potencijal, pa se posljednjih godina provode programi njihove revitalizacije. Neke su do danas već postale gospodarski značajne. Danas se u RH uzgaja oko 250 sorti. Najvažnija i najraširenija sorta je graševina (zasađena na ukupno 4563 ha), koja je zajedno s malvazijom istarskom (1643 ha) i plavcem malim (1474 ha) zasađena na više od 40% hrvatskih vinograda. Od ostalih gospodarski značajnih sorti važne su međunarodne sorte merlot, cabernet sauvignon, chardonnay, rizling rajnski, sauvignon bijeli i syrah, te domaće sorte pošip, plavina, babić, teran, debit i maraština. Najveći su proizvođači grožđa i vina u Hrvatskoj → Iločki podrumi, Vina Belje (→ Belje plus), Agrolaguna, Erdutski vinogradi, → Kutjevo i → Badel 1862, dok se od srednje velikih i malih proizvođača ističu (sukladno količini, kvaliteti i utjecaju na vinsku scenu) Krauthaker i Galić vina (Slavonija), Zlatan otok i Stina-vino (Dalmacija), Vinarija Kozlović i Vina Matošević (Istra), te Vinarija Tomac i Vinarija Korak (Središnja bregovita Hrvatska). Najvažniji proizvođači i dobavljači vinogradarsko-vinarske opreme u Hrvatskoj su Letina inox (spremnici za vino), Pozvek i Auris barrels (drvene bačve), Vetropack Straža (boce), Petrokemija (mineralna gnojiva), Pavin (trgovina), a od proizvođača sadnoga materijala ističu se Fragaria planta, Rasadnik Prud i Dominant.











