stočarstvo, grana poljoprivrede koja se bavi uzgojem domaćih životinja radi proizvodnje hrane (mlijeko, meso, jaja i dr.) i sirovina za preradbu u druge proizvode dodane vrijednosti (koža, vuna i dr.). Najveći značaj pridaje se uzgoju goveda (govedarstvo), svinja (svinjogojstvo), peradi (peradarstvo), ovaca (ovčarstvo), koza (kozarstvo) i konja (konjogojstvo), premda stočarskoj proizvodnji pripadaju i specifične grane poput → pčelarstva, → ribarstva i dr.







Uzgoj domaćih životinja podrazumijeva redovitu brigu o hranidbi i reprodukciji, brigu o zdravlju i dobrobiti domaćih životinja, prikupljanje, čuvanje i trgovanje proizvodima od domaćih životinja, te poštovanje etičkih normi među sudionicima proizvodnog sustava (domaće životinje, stočari, prerađivačka industrija, potrošači, društvena zajednica, ekosustav). Sustavi stočarske proizvodnje razlikuju se prema različitim kriterijima, pa se s obzirom na intenzitet proizvodnje razlikuju intenzivno, polu-intenzivno i ekstenzivno stočarstvo, s obzirom na tehnologiju proizvodnje konvencionalna, tradicijska i kombinirana proizvodnja, dok se s obzirom na otvorenost prema okolišu razlikuju zatvoreni, poluotvoreni i otvoreni proizvodni sustavi. U posljednje se vrijeme sve veći značaj pridaje ekološkoj stočarskoj proizvodnji koja ističe poštovanje etičkih proizvodnih načela. U stočarskoj se proizvodnji rabe inozemne i lokalne (izvorne, autohtone) pasmine domaćih životinja. Glavnina stočarskih proizvoda (meso, mlijeko, jaja) proizvodi se u konvencionalnim stočarskim pogonima (farmama) zatvorenoga tipa uz uporabu visoko proizvodnih (selekcioniranih) pasmina domaćih životinja. Aktivnosti vezane za stočarsku proizvodnju održavaju vitalnost i funkcionalnost ruralnih prostora, zapošljavaju radno sposobnu populaciju, čuvaju izvornost kulture življenja, krajobraza i ekosustava pašnjačkih i livadnih područja, suzbijaju zarastanje staništa smanjujući time i opasnost od požara, obogaćuju ukupnu turističku (posebice gastronomsku) ponudu područja te pridonose sigurnosti opskrbe hranom. Glavni proizvodi stočarske proizvodnje predstavljaju osnovne sirovine koje prehrambena industrija potom prerađuje u proizvode visoke dodane vrijednosti. Dio prije vrijednih i traženih proizvoda (npr. vuna, perje, stajnjak) izgubio je važnost zbog jeftinijih industrijskih proizvoda (umjetna vlakna i tekstil, mineralna gnojiva i dr.), a dio ih je postao i ekološki problem (zbrinjavanje vune). Uzgoj domaćih životinja (posebice konjogojstvo) ima sve važniju ulogu u dokolici i rekreaciji.







Stočarstvo u Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj zastupljene su sve grane stočarske proizvodnje te različiti sustavi i tehnologije proizvodnje koji uvažavaju specifičnosti podneblja (klima, tlo), raspoloživost resursa (poljoprivredne površine, stanovništvo, financijski izvori), potrebe tržišta (stočara, prerađivačke industrije, potrošača) te proizvodne i potrošačke trendove na regionalnoj i globalnoj razini. Stočarstvom se stanovništvo na ovom području bavi već tisućama godina, o čemu svjedoče mnogobrojna arheološka nalazišta diljem Hrvatske. Prva stočarska proizvodnja bila je usmjerena uglavnom na zadovoljavanje potreba manjih obiteljskih zajednica. Značajniji razvoj stočarske proizvodnje u Hrvatskoj započeo je u XIX. st. zahvaljujući industrijalizaciji. U Hrvatskoj, prvi zakon o promicanju gospodarstva iz 1896. regulirao je korištenje vlastelinstva Božjakovine za unapređenje stočarstva. Sabor je 1905. donio novi zakon kojim je bila ustanovljena rajonizacija Hrvatske i time utvrđeno koje će se pasmine uzgajati u kojem rajonu. Provedbena uredba toga zakona donijela je propise o vođenju matičnih knjiga domaćih životinja. Postavljeni su bili kriteriji selekcije i pokrenuto licenciranje rasplodnih grla. Tim su se propisom dobivale licencije za korištenje muških grla za rasplod, a sva ostala muška grla morala su se kastrirati. Razvoj stočarske proizvodnje potaknuo je uvoz stranih pasmina. Osnivale su se stočarske udruge, a 1913. osnovan je Savez marvogojskih udruga Hrvatske (stočarske organizacijske jedinice danas objedinjuje Centar za stočarstvo pri → Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu). Gospodarska i društveno-politička previranja do kojih je došlo zbog I. i II. svj. rata dovela su do stagnacije te dijelom i devastacije stočarske proizvodnje. Tijekom 1960-ih i 1970-ih povećane su suvremene proizvodne jedinice koje su integrirale najnovije proizvodne tehnologije i pasmine (genotipove) uzrokujući nov zamah stočarske proizvodnje. Pozitivne trendove podupirao je organiziran sustav kooperacije koji je povezivao manje, srednje i veće proizvodne jedinice s prerađivačkom industrijom. Tijekom 1960-ih započela je i primjena novih genetičkih otkrića (teorija heritabilnosti), a iskustva stečena stvaranjem biljnih hibrida počela su se primjenjivati i pri selekcijskim metodama u stočarstvu.

Devastacija i razaranja tijekom Domovinskoga rata negativno su utjecali na stočarsku proizvodnju, osobito na stočarstvo ratom pogođenog područja. No stočarstvo se tijekom vremena oporavilo te se danas na slobodnom tržištu koristi novim tehnologijama, usklađenima s normama i pravnim okvirima EU-a. Najveći su prerađivači kravljeg mlijeka danas → Dukat iz Zagreba, → Vindija iz Varaždina i → Belje plus iz Darde. Najveći su prerađivači ovčjeg mlijeka Vindija, Paška sirana iz Paga i Sirana Gligora iz Kolana dok je Vindija najveći prerađivač kozjeg mlijeka. Najveći su proizvođači goveđeg i svinjskog mesa Belje plus, Žito iz Osijeka i Osatina grupa iz Semeljaca, u proizvodnji pilećeg mesa prednjače Koka iz Varaždina, Perutnina Ptuj – Pipo iz Čakovca i Valipile iz Sesveta, a značajni su proizvođači purećeg mesa Vindon iz Slavonskog Broda, Purex iz Hrvaca i Valipile. Najveći su proizvođači jaja Žito, Gala iz Bjelovara, Perfa-bio iz Donje Stubice i Agrokoka Pula. U opskrbi tržišta mesom i mesnim prerađevinama važnu ulogu imaju klaonice mesnih industrija → PIK Vrbovec plus, Žito i Danica iz Koprivnice.













U Hrvatskoj je 2017. proizvedeno 1084 t vune, 654 milijuna komada jaja i 8128 t meda. Tijekom 2020. u Hrvatskoj je bilo oko 2 226 250 grla stoke (1 033 000 svinja, 478 800 goveda, 25 800 konja, 4650 magaraca, 613 000 ovaca, 71 000 koza), a otkupljeno je 434 230 t mlijeka (97% kravlje). Najbrojnija pasmina goveda u Hrvatskoj je simentalska (oko 70% ukupne populacije), slijedi pasmina holstein (oko 25%), a najmanje su zastupljene smeđa i mesne pasmine (5%). Izvorne, danas ugrožene, hrvatske pasmine goveda – istarsko govedo, buša i slavonsko-srijemski podolac zaštićene su Nacionalnim programom očuvanja izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj. Procjenjuje se da je među njima najbrojnija buša (66%), nešto manje je istarskoga goveda (32%), a najmanje slavonsko-srijemskog podolca (2%). U pasminskoj strukturi uzgojno valjanih krmača prevladavaju hibridi PIC (45,9%) i Topigs (34,9%), a izvornih pasmina svinja puno manje (turopoljska, crna slavonska i banijska šara oko 10,2% krmača). Samo 9% krmača dolazi iz hrvatskog uzgojnog programa. Tradicionalnim pasminama svinja pripada i mangulica koja se, iako nije hrvatska izvorna pasmina, dugo uzgaja na našem području te je bila temeljna pasmina pri stvaranju crne slavonske svinje. Izvornim pasminama ovaca pripada 75% (paška, istarska), a stranima 25% (istočnofrizijska) populacije. Izvornim pasminama koza pripada oko 33% (hrvatska šarena, hrvatska bijela, istarska), a stranima oko 66% (alpina, sanska, burska) populacije koza u Hrvatskoj.













Znanost i školstvo

Srednjoškolsko obrazovanje iz područja stočarstva provodi se putem programa više srednjih poljoprivrednih škola (u Zagrebu, Križevcima, Slavonskom Brodu, Poreču i drugim gradovima). Kolegiji iz tog područja predaju se u sklopu stručnih studija na → Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima te na više veleučilišta (→ Veleučilište u Slavonskom Brodu (sv. 1), → Veleučilište u Rijeci (sv. 1), → Veleučilištu Marko Marulić u Kninu, → Veleučilište u Karlovcu, sv. 1). Izobrazba studenata iz područja stočarstva provodi se na preddiplomskim i diplomskim studijima, stručnim specijalističkim i znanstvenim doktorskim studijima → Agronomskoga fakulteta u Zagrebu i → Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek. O zaštiti zdravlja domaćih životinja, učinkovitoj reprodukciji te sigurnosti životinjskih proizvoda brine Veterinarski fakultet u Zagrebu. Na spomenutim visokim učilištima i veleučilištima djeluju mnogi znanstvenici koji svoja znanja i postignuća prenose u razvoj stočarske proizvodnje, a nove spoznaje predstavljaju javnosti u prestižnim svjetskim publikacijama. Istaknuti su znanstvenici u području stočarstva: → Sava Ulmansky, → Albert Ogrizek, → Gordana Kralik, Zlatko Stilinović, Josip Pajalić, Boris Braun, Željko Berić, Milivoj Car, Stana Barić, Stevo Jančić, Pavo Caput, Nikola Kovačević, Anđelka Žnidar, Stjepan Romić, Fedor Zelenko, Zvonko Robić, Fahrudin Hrasnica, Ivan Šmalcelj, Romano Božac, Nikola Stipić, Vlatko Rupić, Branko Liker, Ivan Jurić, Marija Đikić, Tomislav Treer, Dragan Bubalo, Ante Ivanković.





