naftno rudarstvo (naftno inženjerstvo), stručna djelatnost i znanstvena disciplina koja se bavi istraživanjem i dobivanjem (eksploatacijom) energetskih mineralnih sirovina, odn. ugljikovodika (→ nafte i → prirodnoga plina) i → geotermalnih voda. U širem smislu, obuhvaća razradbu ležišta ugljikovodika i geotermalnih ležišta, projektiranje, izradbu i opremanje → bušotina, ekspolataciju, obradbu, transport i skladištenje nafte i prirodnoga plina, trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida u iscrpljena ležišta ugljikovodika, zaštitu okoliša tijekom obavljanja naftno-rudarske djelatnosti te općenito energetiku. Ugljikovodici, geotermalne vode ili geološke strukture za skladištenje i trajno zbrinjavanje ugljikova dioksida nalaze se u zemlji ili u podzemlju unutarnjih morskih voda ili teritorijalnoga mora RH, odn. u podzemlju epikontinentalnoga pojasa Jadranskoga mora do crte razgraničenja sa susjednim zemljama.
Kao znanstvena disciplina prema Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama u RH naftno rudarstvo spada u područje tehničkih znanosti i polje rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo, zajedno sa srodnim znanstvenim disciplinama → rudarstva i → geološkog inženjerstva.
Razvoj naftnoga rudarstva u svijetu
Ekspanzija naftne industrije potkraj XIX. st. uzrokovana je promjenama svih područja ljudske djelatnosti, pogotovo proizvodnje, transporta i komunikacije. Znatan tehnološki i tehnički napredak u istraživanju i proizvodnji nafte i plina učinio ih je pokretačima industrije te omogućio razvoj suvremene civilizacije. Temelji naftnoga rudarstva uspostavljeni su tijekom 1890-ih u Kaliforniji. Razvoj zasebnoga stručnog i znanstvenog područja u istraživanju i dobivanju nafte potaknut je geološkim naporima da se odrede odnosi produktivnih zona nafte i vodonosnih formacija na mjestima bušotina u svrhu sprečavanja prodora vode u proizvodne bušotine i omogućavanja učinkovitijega dobivanja nafte.
Prvi tečajevi koji su obrađivali teme vezane uz naftu uvedeni su već 1898. preimenovanjem Odjela za geologiju Sveučilišta Stanford u Odjel za geologiju i rudarstvo. Sveučilište u Pittsburghu uvelo je 1910. tečajeve iz zakona o nafti i plinu, a 1915. dodijelilo je prvi akademski stupanj iz područja naftnog inženjerstva. Kalifornijsko sveučilište u Berkeleyju uvelo je 1910. prve tečajeve iz naftnog inženjerstva, a 1915. osnovalo je četverogodišnji studijski program. Nakon tih pionirskih napora, organizirani pristupi poučavanja problematike naftnoga rudarstva proširili su se na druga područja SAD-a i druge zemlje. Tijekom 1910-ih i 1920-ih objavljeno je nekoliko zbirki radova o proizvodnji nafte. Prvi udžbenik posvećen naftnom inženjerstvu A Textbook of Petroleum Production Engineering američkog inženjera i pedagoga Lestera C. Urena objavljen je 1924.
Začetnik masovne eksploatacije nafte bio je američki poduzetnik hrvatskog podrijetla → Anton Lučić koji je 1901. otkrio tada najproduktivnije naftno polje na svijetu kraj Spindletopa u SAD-u, ujedno uvevši niz tehničkih unaprijeđenja pri eksploataciji nafte.
Godine 1947. dovršena je prva naftna bušotina kompanije Kerr-McGee iz Oklahome u Meksičkome zaljevu. Nakon toga → pučinsko inženjerstvo (sv. 1) postalo je tema proučavanja i dio proizvodnje nafte i plina. Tijekom 1960-ih u naftnome su se rudarstvu dogodili znatni pomaci. Otkrivena su mnoga od poznatih naftnih polja. Inženjeri su se koristili računalima kako bi analizirali očitanja podzemnih površina, uključujući Schlumbergerove prve zapisnike s dimetara koji su bili digitalizirani na magnetskoj vrpci. Do 1970-ih uvedena je digitalna seizmologija koja je omogućila geoznanstvenicima i naftnim inženjerima bolje razumijevanje veličine i značajki ležišta ugljikovodika. Razvijene su strategije za iskorištavanje golemih nekonvencionalnih ležišta ugljikovodika poput naftnih škriljevaca, što je najveći tehnološki napredak u suvremenoj industriji nafte i plina.
Naftno rudarstvo u Hrvatskoj
Prvi zapisi o uporabi nafte u Hrvatskoj potječu iz ranoga srednjeg vijeka, dok je sigurno da se nafta, odn. bitumen rabio već u doba Rimskoga Carstva, na što upućuju mnogi prirodni izdanci i nalazišta. Dubrovački trgovci već u XII. st. spominju katran, a u ljekarnama se tijekom XV. st. spominju lijekovi naziva olio petrolio, asphalt i petroleum. Najvažniji podatci o ranome korištenju nafte na području Hrvatske sadržani su u knjizi Commentarii in sex libros Pedacii Dioscoridis Anazarbei de Medica materia liječnika Pietra Andree Mathiolija (1501−1577), koja je tiskana u Veneciji 1565. U njoj autor spominje kopanje nafte blizu Hvara, nedaleko od Neretve i na području Panonije. Također, Alberto Fortis (1741−1803) u svom Putovanju po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia, 1774) opisuje rudnik smolastog asfalta (pissasfalta) na Čiovu i spominje nalazišta kraj Škripa na Braču, u okolici Vrgorca i kraj Sinja. Istraživanje, dobivanje i preradba nafte u Hrvatskoj započinju sredinom XIX. st., a prve erupcije prirodnoga plina zabilježene su tijekom izradbe naftnih bušotina, odnosno bušenja bunara za vodu. Suvremena istraživanja ležišta ugljikovodika započinju osnivanjem poduzeća Naftaplin (→ INA) 1952., kada su otkrivena i mnoga ležišta geotermalnih voda.
Visokoškolsko obrazovanje
Izobrazba naftnih inženjera započela je akademske godine 1939/40. osnivanjem Odsjeka za rudarstvo i metalurgiju tadašnjega → Tehničkoga fakulteta u Zagrebu (sv. 4) u svrhu školovanja univerzalnoga rudarskog kadra. Prvotni se program studija mijenjao, te je u skladu s potrebama društva akademske godine 1949/50. uvedeno usmjerenje Nafta unutar Rudarsko-pogonskoga smjera. Tom je reorganizacijom utemeljen suvremeni studij naftnoga rudarstva u Hrvatskoj. Pokretač sustavne djelatnosti, nastave i istraživačkoga rada u području naftnoga rudarstva bio je → Svetislav Lazić koji je 1949. osnovao Zavod za bušenje na veliku dubinu i pridobivanje nafte i plina Tehničkoga fakulteta te 1962., nakon reorganizacije Rudarskog odjela tadašnjega Tehnološkoga fakulteta, Odjel za bušenje i pridobivanje nafte i plina. U okviru Odjela organiziran je studij u trajanju osam semestara, ali i odvojeni dvogodišnji studij u svrhu školovanja kadra više stručne spreme, tzv. pogonskih inženjera. Problematika geologije nafte i plina obrađivala se pri Geološkom odjelu Fakulteta.
Studij naftnoga rudarstva danas se u Hrvatskoj izvodi samo na → Rudarsko-geološko-naftnome fakultetu u Zagrebu, koji je osnovan 1964. kao sljednik svih prijašnjih organizacijskih jedinica i studijskih programa naftnoga rudarstva. Studijski program od 1969. provodio se u trajanju od deset semestara. Poslijediplomski studij organiziran je akademske godine 1970/71. iz područja razrade naftnih i plinskih ležišta te transporta i distribucije plina. Zajedno s Rudarskim odjelom akademske godine 1972/73. organiziran je studij iz područja izrade naftnih i plinskih bušotina, a 1973/74. iz područja pridobivanja nafte i plina. Slijedile su reorganizacije studija naftnoga rudarstva akademske godine 1989/90. i 1992/93., a prateći reformu visokoga školstva u cijeloj Europi, od akademske godine 2005/06. nastava se odvija u skladu s odredbama Bolonjske deklaracije. Diplomski studij sastoji se od smjerova Općeg naftnog rudarstva, Energetike i Zaštite okoliša u naftnome rudarstvu.
Znanstvena i nastavna djelatnost se danas izvodi pri Zavodu za naftno-plinsko inženjerstvo i energetiku, koji uz naobrazbu kadra za iskorištavanje nafte i plina u RH, predstavlja središte istraživanja, znanstvenoga rada i nastave iz područja naftnoga rudarstva i energetike i energetskih sustava, uz potporu hrvatske naftne i plinske industrije. U ranome razdoblju razvoja Zavoda za naftno inženjerstvo kao nositelja stručne i znanstvene naftno-rudarske djelatnosti istaknuli su se Josip Vučković u području transporta i sabiranja nafte i plina, → Ivo Steiner u području bušenja i bušotinskih fluida te → Radmilo Protić u području ekonomike naftnoga rudarstva.
Od mnogobrojnih nastavnika i suradnika koji su razvijali nastavne planove i programe te pridonijeli znanstvenoj i stručnoj publicistici ističu se akademik → Mirko Zelić, predsjednik Znanstvenoga vijeća za naftno-plinsko gospodarstvo i energetiku HAZU-a, → Ifet Ibrahimpašić, prvi doktor tehničkih znanosti iz područja naftnoga rudarstva te → Josip Sečen, glavni urednik časopisa Nafta. Velik doprinos razvoju i širenju djelatnosti Zavoda za naftno inženjerstvo dali su → Velimir Saridja u području modeliranja naftnih i plinskih ležišta, Bogdan Goričnik u području petrofizike, → Igor Dekanić u području ekonomike i energetike, → Velimir Kranjec u području geologije nafte i plina. U razdoblju 1981−2007. u radu Zavoda sudjelovao je i → Ivo Kolin, poznat po izumu niskotemperaturnoga stirlingovog motora.
Udruženja
U okupljanju stručnjaka te provođenju znanstvene i stručne djelatnosti iz područja naftnoga rudarstva u RH djeluju → Hrvatska udruga naftnih inženjera i geologa, → Hrvatsko geološko društvo, Hrvatska stručna udruga za plin, Hrvatski ogranak Svjetske udruge naftnih inženjera (engl. Society of Petroleum Engineers, SPE), Hrvatski nacionalni komitet svjetskoga vijeća za naftu i plin (engl. World Petroleum Council, WPC).
Naftnim rudarstvom kao znanstvenom i stručnom djelatnošću u okviru → HAZU-a (sv. 4) bavi se Znanstveno vijeće za naftno-plinsko gospodarstvo i energetiku, a u okviru → HATZ-a (sv. 4) Odjel rudarstva i metalurgije.
Stručna i znanstvena publicistika
U početku izučavanja naftne djelatnosti služila je literatura uglavnom na ruskome jeziku. Razvojem naftnoga rudarstva kao stručne i znanstvene discipline u Hrvatskoj doajeni naftno-rudarske djelatnosti objavili su djela koja su se rabila u nastavi, od kojih se ističu Priprema sirove nafte i prirodnog plina za transport (J. Vučković, 1968), Transport nafte i plina cjevovodima (J. Vučković, 1971), Pridobivanje nafte i plina (zadaci) (S. Lazić, 1963), Englesko-hrvatsko-srpski naftni rječnik (S. Lazić, 1977), Tehnologija pridobivanja nafte i plina eruptiranjem i gasliftom (M. Zelić, 1977), Tehnologija sabiranja i pripreme nafte i plina za transport (M. Zelić, 1987), Tehnologija transporta nafte i plina magistralnim cjevovodima (M. Zelić, 2002), Razrada ležišta ugljikovodika (J. Sečen, 2002) i dr.
Godine 1984. objavljen je makropedijski enciklopedijski članak naslova nafta Tehničke enciklopedije LZ-a koji donosi detaljan tehnološki pregled dobivanja, preradbe i transporta nafte. Teme iz područja naftnoga rudarstva redovito su se obrađivale u periodnim izdanjima → Nafta i → Nafta i plin.
M. Vrkljan: RGNf jučer: povijest fakulteta. U: Prvih 90 godina Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 2009., str. 7−22.
D. Mayer, B. Kovačević Zelić, Z. Krištafor: Rudarstvo, geologija, geološko inženjerstvo i naftno rudarstvo (RGN). U: Sveučilište u Zagrebu 350 godina: 1669. − 2019. Zagreb, 2019., str. 405−409.
