Agronomski fakultet, visokoškolska i znanstvena ustanova u sastavu Sveučilišta u Zagrebu, koja obuhvaća sveučilišne preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studijske programe u polju poljoprivrede (agronomije) znanstvenoga područja biotehničkih znanosti. Na fakultetu studira oko 2350 studenata (oko 1200 na preddiplomskim, 900 na diplomskim i 250 na poslijediplomskim studijima), a zaposleno je oko 300 djelatnika u znanstveno-nastavnim, nastavnim i stručnim zvanjima. Danas je vodeće visoko učilište u tom području u RH, a baštini dugogodišnju tradiciju sustavnoga poljoprivrednog školovanja u nas.







Povijest

Gospodarsko-šumarski fakultet u Zagrebu osnovan je 26. IX. 1919. Zasluge za utemeljenje Fakulteta uvelike pripadaju i djelatnicima Gospodarskog i šumarskog učilišta u Križevcima (→ Visoko gospodarsko učilište u Križevcima), osnovanoga 1860. kao prva stručna škola s nastavom na hrvatskom jeziku, a dio kojih je nastavio svoju znanstvenu djelatnost u Zagrebu. Šumarski odjel bio je organiziran kao četverogodišnji, a Gospodarski (poljoprivredni) odjel kao trogodišnji studij. Šumarski je odjel preuzeo sve znanstvene ustanove dotadašnje Šumarske akademije, osnovane 1898. pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, i cjelokupan njihov inventar, dok je inventar Gospodarskoga odjela tek trebalo sastaviti. Prvi redoviti profesori imenovani su 1920. na Šumarskom odjelu u siječnju (→ Đuro Nenadić i → Andrija Petračić), a na Gospodarskom odjelu u ožujku (→ Sava Ulmansky i Fran Jesenko). Premda je Fakultet u organizacijskom smislu djelovao kao jedinstvena ustanova sa zajedničkim profesorskim zborom, dekanom i prodekanom, u nastavnom pogledu djelovao je putem dva odjela – Gospodarskoga i Šumarskoga, od kojih je svaki imao svoj nastavni plan i znanstvenu osnovu.

Fakultet je bio organiziran kroz manje ustrojstvene dijelove – zavode, katedre i kabinete. Zavod za agrikulturnu kemiju i Zavod za tloznanstvo, petrografiju i minerologiju preuzeti su od bivše Šumarske akademije, a na Fakultetu su osnovani Zavod za botaniku, Zavod za opće i gospodarsko strojarstvo (1919), Zavod za živinogojstvo, Zavod za bilinogojstvo i Zavod za gospodarsko-kemijsku tehnologiju (1920), Zavod za proizvodnju gospodarskoga bilja, Zavod za gospodarsku upravu, Zavod za gospodarsku mikrobiologiju i mljekarstvo (1922), Zavod za entomologiju, Zavod za fitopatologiju (1932), Zavod za voćarstvo, vinogradarstvo i preradu voća (1933), Zavod za mljekarstvo i planinsko gospodarstvo (1936), Zavod za vrtlarstvo, Zavod za vodno graditeljstvo (1937) i Zavod za hranidbu domaćih životinja (1938). Osim zavoda, Fakultet je imao i šest katedri i pet kabineta.







Naziv Fakulteta mijenjao se tijekom prve polovice XX. st. – Poljoprivredno-šumarski fakultet (1929–41), Poljodjelsko-šumarski fakultet (1941–45) te ponovno Poljoprivredno-šumarski fakultet (1945–59). Kako su se poljoprivreda i šumarstvo ubrzano razvijali nakon II. svj. rata, u obje su struke rasle i potrebe za novim stručnjacima pa je 1959. došlo do razdvajanja fakulteta. Poljoprivredni je odjel nastavio djelovati kao Poljoprivredni fakultet (1959–78; poslije Fakultet poljoprivrednih znanosti, od 1992. nosi današnji naziv Agronomski fakultet), dok je Šumarski odjel nastavio djelovati kao Šumarski fakultet (danas → Fakultet šumarstva i drvne tehnologije). Tijekom 1972. većina samostalnih instituta Poljoprivrednoga fakulteta izdvojila se i osnovala Združeni institut (poslije Poljoprivredni institut Zagreb). Svi su se oni ponovno pripojili Fakultetu i tako je nastala velika organizacijska zajednica Fakulteta poljoprivrednih znanosti i osam instituta (tadašnjih OOUR-a: Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja, Institut za zaštitu bilja, Institut za agroekologiju, Institut za mehanizaciju, tehnologiju i graditeljstvo u poljoprivredi, Institut za stočarstvo i mljekarstvo, Institut za ekonomiku i organizaciju poljoprivrede, Institut za voćarstvo, vinogradarstvo i vrtlarstvo, Institut za ribarstvo i Pokusno dobro Ježevo). Svaki institut sastojao se od nekoliko srodnih zavoda. Reorganizacijom 1992. neki su se instituti ponovno izdvojili iz Fakulteta koji od tada do danas djeluje kao jedinstvena znanstveno-nastavna ustanova pod nazivom Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Organizacija fakulteta danas

Agronomski fakultet danas obuhvaća 28 zavoda (Zavod za ekonomiku poljoprivrede i agrarnu sociologiju, Zavod za fitopatologiju, Zavod za herbologiju, Zavod za hranidbu domaćih životinja, Zavod za informatiku i matematiku, Zavod za ishranu bilja, Zavod za kemiju, Zavod za marketing, Zavod za mehanizaciju poljoprivrede, Zavod za melioracije, Zavod za mikrobiologiju, Zavod za mljekarstvo, Zavod za opće stočarstvo, Zavod za opću proizvodnju bilja, Zavod za oplemenjivanje bilja, genetiku, biometriku i eksperimentiranje, Zavod za pedologiju, Zavod za poljoprivrednu botaniku, Zavod za poljoprivrednu tehnologiju, skladištenje i transport, Zavod za poljoprivrednu zoologiju, Zavod za povrćarstvo, Zavod za ribarstvo, pčelarstvo i specijalnu zoologiju, Zavod za sjemenarstvo, Zavod za specijalno stočarstvo, Zavod za specijalnu proizvodnju bilja, Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost, Zavod za upravu poljoprivrednog gospodarstva, Zavod za vinogradarstvo i vinarstvo, Zavod za voćarstvo), Dekanat sa zajedničkim službama, nastavno-znanstvena pokušališta i laboratorije sa suvremenom opremom. Na Fakultetu se izvodi devet preddiplomskih sveučilišnih studija (Agrarna ekonomika, Agroekologija, Animalne znanosti, Biljne znanosti, Ekološka poljoprivreda, Fitomedicina, Hortikultura, Krajobrazna arhitektura, Poljoprivredna tehnika), jedan poslijediplomski sveučilišni (doktorski) studij – Poljoprivredne znanosti, te četiri poslijediplomska specijalistička studija (Fitomedicina, Poslovno upravljanje u agrobiznisu – MBA, Ribarstvo i Stočarstvo).







Znanost

Fakultet je ovlaštena znanstveno-nastavna institucija za provedbu postupka izbora u znanstveno-nastavna zvanja u znanstvenom području biotehničkih znanosti, znanstvenom polju poljoprivreda. Osim visokoga obrazovanja, Fakultet obavlja znanstvenoistraživačku djelatnost u sklopu koje se uspješno natječe za mnogobrojne domaće i međunarodne znanstvene projekte. Stručna suradnja s gospodarstvom, posebno s poljoprivrednim gospodarstvima, ima dugu tradiciju, što pridonosi razvoju novih tehnologija i unapređivanju poljoprivredne struke. Tijekom druge polovice XX. st. ta je suradnja bila posebno intenzivna s društvenim poljoprivrednim gospodarstvima – kombinatima. Diplomirani agronomi zapošljavali su se uglavnom u poljoprivrednim kombinatima, a istraživački rad na Fakultetu bio je umnogome podređen napretku novih tehnologija te uspješnijem uzgoju poljoprivrednih kultura i domaćih životinja u kombinatima. Posebno važno bilo je uvođenje visokorodnih sorti talijanske pšenice i američkoga hibridnog kukuruza, što je dovelo i do selekcije vlastitih sorti pšenice i drugih žitarica te hibrida kukuruza. Radilo se i na unapređenju uzgoja šećerne repe, napredovala su istraživanja poljoprivredne mehanizacije, a bili su česti i melioracijski projekti (uređeno je oko 700 000 ha poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj, ali i u Sloveniji, BiH, Libiji, Venezueli i Etiopiji). Istraživale su se biološke i kemijske mjere zaštite bilja, rezistentnosti organizama na pojedine skupine zoocida te ekološki načini primjene sredstava za zaštitu bilja. U stočarstvo su uvedene tehnologije proizvodnje baby-beefa i visoke proizvodnje mlijeka, poboljšane su karakteristike stočne hrane, a istraživanja u ribarstvu i akvakulturi rezultirala su širenjem uzgoja slatkovodne ribe. Fakultet je 1993. sa srodnim ustanovama iz Slovenije i Mađarske pokrenuo zajednička istraživanja i simpozije iz područja stočarstva, a 1995. prvo ocjenjivanje meda na lokalnoj i nacionalnoj razini. Sa stručnjacima međunarodnih organizacija (Svjetska banka, FAO) i resornim ministarstvom surađivao je na izradbi mnogih strategija – Strategije razvitka hrvatske poljoprivrede (1995), Zakona o poljoprivredi (2001), Strategije poljoprivrede i ribarstva RH (2002), Strategije razvitka RH – Hrvatska u XXI. st.

Uz vrstan istraživački i edukacijski rad profesori Fakulteta autori su mnogobrojnih radova, knjiga i udžbenika. Među mnogima, posebno su se istaknuli pedolog, agroekolog i fitofiziolog → Mihovil Gračanin, genetičar → Alois Tavčar, botaničar, akademik → Ivo Pevalek te stočari → Albert Ogrizek i Milivoj Car. Unapređenju uzgoja bilja pridonijeli su Karlo Šoštarić Pisačić i Josip Gotlin, gljivarstvu Romano Božac, a radom na razvoju zaštite bilja istaknuli su se Željko Kovačević, Josip Kišpatić i → Milan Maceljski. Unapređenju poljoprivrednoga strojarstva pridonijeli su → Raimund Fantoni i → Josip Brčić. Za unapređenje načina gospodarenja i zaštite tla zaslužni su Vladimir Mihalić, Anđelko Butorac i → Ferdo Bašić. Vrijedan doprinos u popravljanju tala melioracijskim mjerama dali su → Vladimir Verner, → Viktor Setinski i → Franjo Tomić, a razvoju ekonomike agrara pridonio je Branko Štancl. Fakultetski zavodi organiziraju mnoge specijalizirane međunarodne i domaće znanstvene skupove od kojih su najpoznatiji Seminar biljne zaštite (od 1957), Simpozij agronoma (od 1964), Mehanizacija u poljoprivredi (od 1970), Međunarodni kongres tehnologa za posliježetvenu tehnologiju ZRNKO (od 1985) i Stočarski znanstveni dani – Animal Science Days (od 1993). Fakultet danas objavljuje tri znanstvena časopisa → Agriculturae Conspectus Scientificus, → Journal of Central European Agriculture i → Croatian Journal of Fisheries.









Nastava

Gospodarski odjel Gospodarsko-šumarskoga fakulteta započeo je s radom u današnjoj zagrebačkoj Klaićevoj ulici, a dio nastave, zajednički sa Šumarskim odjelom, održavao se u zgradi Šumarskoga doma (danas Ulica Farkaša Vukotinovića 2). Fakultet je kupio zemljište na tadašnjoj gradskoj periferiji, u Maksimiru, na kojem su se 1933. formirala pokušališta i gdje je započela izgradnja fakultetskoga paviljona. Zgrada danas ima šest paviljona, prvi je izgrađen 1934., a posljednji 2005. Tijekom XX. st. povećan je i broj pokušališta, pa uz ono u Maksimiru (u kompleksu Fakulteta, površine 22,8 ha) Fakultet danas posjeduje i pokušališta – Jazbina (na južnim padinama Medvednice, 25 ha), Šašinovečki lug (79 ha), Josip ban Jelačić (Buzeta kraj Gline, 7635 ha), Šiljakovačka Dubrava (u Turopolju, 147 ha), Centar za travnjaštvo (na sjevernim padinama Medvednice, 55 ha) i Centar za mediteranske krajobraze (u Dubrovniku).





























