Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), najviša kulturna i znanstvena ustanova u RH, kojoj je cilj poticanje, organiziranje i promicanje znanstvenog i umjetničkoga rada, osnovana 1861. u Zagrebu.







Povijesni razvoj

U prvoj polovici XIX. st. u hrvatskoj se javnosti počela isticati potreba osnivanja »učenoga družtva za njegovanje prosvete narodnim jezikom«. Ideja je prihvaćena zaključcima Hrvatskog sabora iz 1836., 1843., 1845. i konačno 1847., kada je osnivanje uvjetovano pronalaženjem stabilnog izvora financiranja. Međutim, potvrda za takvu akciju, zbog političkih prilika, nije dolazila. Ključan korak prema osnutku Akademije ostvario je 1860. đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer ustanovivši zakladu i doniravši 50 000 forinti za početak rada Akademije na održivoj osnovi. U godinu dana zakladna su sredstva raznim donacijama narasla na 160 000 forinti. Stoga je Hrvatski sabor na prijedlog J. J. Strossmayera, u duhu ilirizma i hrvatskog narodnog preporoda, 29. IV. 1861. donio jednoglasnu odluku o osnivanju Jugoslavenske akademije znanostih i umjetnostih (JAZU; Academia scientiarum Slavorum meridionalium). Taj se dan obilježava kao dan utemeljenja Akademije, iako je Franjo Josip I. odobrio Pravila (statut) Akademije tek 1866., kada je omogućen stvarni početak rada. Iste je godine Hrvatski Sabor izabrao prvih 16 pravih članova Akademije (od kojih je kralj potvrdio 14), na prvoj sjednici 26. V. 1866. povjesničar Franjo Rački izabran je za prvoga predsjednika, a J. J. Strossmayer za pokrovitelja Akademije. Članovi su bili raspoređeni u: Historičko-filologički, Filosofičko-juridički i Matematičko-prirodoslovni razred. Do kraja 1918. JAZU je imao 31 pravoga, 62 dopisna i tri počasna člana.

Knjižnica Akademije s arhivom osnovana je 1867., a već iduće godine obogaćena je otkupom biblioteke Ivana Kukuljevića Sakcinskoga s 12 000 svezaka, pa je ubrzo postala jednom od najvećih hrvatskih znanstvenih knjižnica. Od 1867. Akademija izdaje periodičnu publikaciju Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti s prilozima članova i drugih znanstvenika (do kraja 2017. izašla su 532 sv.). Među raznovrsnim monografskim nizovima i serijskim publikacijama započetima u XIX. st. ističu se i Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (od 1877) kao Akademijin administrativni glasnik, te Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1. sv. objavljen je 1880., a posljednji, 97. sv. 1976). Od 1892. Arhiv djeluje kao samostalna ustanova. Gradnja nove Akademijine palače započela je 1877. na današnjem Trgu Nikole Šubića Zrinskoga 11, dovršena je 1880., a u njoj je 1884. otvorena za javnost Strossmayerova galerija starih majstora, isprva s 284 umjetnine iz Strossmayerove donacije; prvi ravnatelj Galerije bio je Izidor Kršnjavi.







Nakon I. svj. rata Akademijin rad nastavio se u Državi Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevini SHS, odn. Jugoslaviji. Četvrti Umjetnički razred osnovan je 1919. Nova Pravila donesena su 1921., kako bi se Akademijin rad prilagodio novim prilikama. Međutim, zbog smanjenih državnih subvencija i pada prihoda zaklade, položaj JAZU-a pogoršao se, izdavačka djelatnost smanjena je, a čak je i opstanak Akademije doveden u pitanje. Stanje se donekle popravilo u prvoj polovici 1930-ih, a znatnije u drugoj polovici. Potkraj 1940. Akademija je imala 31 pravog i 87 dopisnih članova.

Nakon proglašenja NDH ukinut je 12. VII. 1941. JAZU, a sva njegova prava i obveze zajedno sa svom imovinom preneseni su na novoosnovanu Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Tom je prigodom Ante Pavelić imenovao deset pravih članova sa zadatkom izradbe Pravila nove Akademije. Nakon što je do kraja 1941. izabrano još 19 članova, održana je 25. I. 1942. konstituirajuća skupština. Nova Akademija imala je i dalje četiri razreda (Poviestno-jezikoslovni, Filozofsko-pravni, Matematičko-prirodoslovni i Umjetnički). Vlada NDH nije posvećivala posebnu pozornost Akademijinu radu, te su joj oduzete dvije zgrade, iznajmljivanjem kojih je zarađivala znatna sredstva, dok je državna potpora bila minimalna.

Odlukom AVNOJ-a 3. II. 1945. HAZU je formalno ukinut, ali je u novostvorenoj jugoslavenskoj državi već 25. IV. 1946. osnovan privremeni odbor, sa zadatkom izradbe Pravila obnovljene Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i izbora novih članova. Obnovljeni JAZU započeo je rad izvanrednom glavnom skupštinom 4. III. 1947. Prema zakonu o JAZU iz 1947. članstvo Akademije činili su pravi i dopisni članovi u radnome sastavu te dopisni i počasni članovi (1948. bio je 31 pravi član, 16 dopisnih članova u radnome sastavu, 22 dopisna te četiri počasna člana). Isprva je u Akademiji djelovalo pet odjela, a do 1953. taj se broj povećao na osam (Odjel za društvene nauke, Odjel za matematičke, fizičke i tehničke nauke, Odjel za prirodne nauke, Odjel za medicinske nauke, Odjel za filologiju, Odjel za suvremenu književnost, Odjel za likovnu umjetnost, Odjel za muziku, tj. Odjel za muzičku umjetnost od 1955). Od 1972. u ustroju Akademije odjeli se nazivaju razredima, a nauke znanostima, pa su uz neke dodatne promjene u nazivima 1985. Akademiju činili Razred za društvene znanosti, Razred za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti, Razred za prirodne znanosti, Razred za medicinske znanosti, Razred za filološke znanosti, Razred za suvremenu književnost, Razred za likovnu umjetnost i Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju.

Prema zakonu iz 1971. promijenili su se nazivi članova: pravi član u redovni član (akademik), dopisni član u radnome sastavu u izvanredni član, a uveden je i novi član suradnik. Od 1983. Akademija može imati do 75 redovnih i isto toliko izvanrednih članova. Godine 1990. bilo je 69 redovnih i 72 izvanredna člana, 91 član suradnik i 143 dopisna člana te jedan počasni član.

Razdoblje od osamostaljenja RH i današnji ustroj

Osamostaljenjem RH, Sabor je 24. VII. 1991. donio Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti kao pravnoj sljednici JAZU-a iz 1861., HAZU-a iz 1941., te JAZU-a iz 1947‒91., uvažavajući kontinuitet njezina djelovanja. Godine 1993. utemeljena je → Nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 1996. Akademija ima devet razreda: I. Razred za društvene znanosti, II. Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti, III. Razred za prirodne znanosti, IV. Razred za medicinske znanosti, V. Razred za filološke znanosti, VI. Razred za književnost, VII. Razred za likovne umjetnosti, VIII. Razred za glazbenu umjetnost i muzikologiju i IX. Razred za tehničke znanosti.

Danas članovi Akademije mogu biti redoviti (do 160 njih), dopisni, članovi suradnici (100) te počasni. Akademijom upravlja Skupština (sastavljena od svih redovitih članova) i Predsjedništvo (predsjednik, dva potpredsjednika, glavni tajnik, tajnik, tajnici razreda, predstavnici razreda). Na čelu pojedinih razreda su tajnik, njegov zamjenik te predstavnik u Predsjedništvu Akademije. Svoju znanstvenoistraživačku djelatnost razredi ostvaruju u znanstvenoistraživačkim jedinicama, zavodima za znanstveni rad, znanstvenim vijećima, muzejsko-galerijskim jedinicama te jedinicama u sastavu stručnih službi HAZU-a.

Potkraj 2018. HAZU je imao 141 redovitog člana, 86 članova suradnika i 125 dopisnih članova. U sastavu Akademije djelovalo je 12 znanstvenoistraživačkih jedinica u Zagrebu te 14 jedinica izvan Zagreba (u Bjelovaru, Dubrovniku, Đakovu, Križevcima, Osijeku, Požegi, Puli, Rijeci, Splitu, Varaždinu, Velikoj Gorici, Vinkovcima, Vukovaru, Zadru), 17 znanstvenih vijeća, pet muzejsko-galerijskih jedinica te četiri ostala jedinice, među kojima i Arboretum Trsteno. Iz sredstava Zaklade Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te je godine financirano 100 izdavačkih projekata, organizacija 58 znanstvenih skupova i 38 projekata razvijanja znanstvenoistraživačkog i umjetničkoga rada.

HAZU i tehničke znanosti

Premda se u povijesti Akademije i njezinim organizacijskim aktima tehnika pojmovno javlja tek nakon II. svj. rata, sudjelovanje inženjera u Akademijinu radu razvijalo se usporedno s razvojem inženjerskih znanosti u Hrvatskoj. Potkraj XIX. st. školovani inženjeri dolazili su s inozemnih sveučilišta, a tek 1919. počela je s radom i Tehnička visoka škola u Zagrebu. Ipak, od prvih dana Akademijina postojanja njezini su članovi bili matematičari, fizičari, kemičari i drugi prirodoslovci, uglavnom pripadnici Matematičko-prirodoslovnoga razreda, koji su svojim djelovanjem u primijenjenoj znanosti utrli put inženjerskim proračunima i postupcima: prirodoslovac Bogoslav Šulek (pravi član od 1866), zoolog Spiridion Brusina (1874), geolog Gjuro Pilar (1875), matematičar Karel Zahradnik (1879), fizičar Vinko Dvořák (1883), kemičar Gustav Janeček (1887), mineralog i petrolog Mijo Kišpatić (1893), geofizičar Andrija Mohorovičić (1898), matematičar i fizičar Vladimir Varićak (1904), geolog, paleontolog i antropolog Dragutin Gorjanović-Kramberger (1909), matematičar Juraj Majcen (1909), geograf, hidrograf i meteorolog Artur Gavazzi (1917), fizičar Stanko Hondl (1923), mineralog i petrograf Fran Tućan (1930) i drugi.

Za prvoga člana JAZU-a iz užega područja tehnike, mada kao počasni, izabran je 1896. → Nikola Tesla, tada već svjetski poznat izumitelj. Prvi inženjer s diplomom jedne visoke tehničke škole arhitekt → Martin Pilar (sv. 3), jedan od osnivača zagrebačke Tehničke visoke škole, izabran je za pravoga (redovitoga) člana 1919. u umjetničkom razredu. U radu Akademije tehničke su znanosti značajniji udjel dobile 1937. izborom → Josipa Lončara, fizičara i elektrotehničara za dopisnoga člana (redoviti od 1947), te 1940. → Frana Bošnjakovića (sv. 1), inženjera strojarstva i termodinamičara (u sljedećim Akademijinim analima gubi mu se trag; za dopisnoga člana HAZU-a izabran je ponovno 1992).

U poslijeratnome, obnovljenom JAZU-u tehnika je i formalno od 1947. zastupljena u II. Odjelu za matematičke, fizičke i tehničke nauke (Razredu za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti). U tom je razredu do 1996. djelovalo 19 istaknutih znanstvenika iz područja tehničkih znanosti, među kojima i → Hrvoje Požar, glavni tajnik Akademije 1978‒90. te → Vladimir Matković, tajnik Razreda 1988‒91. U istom je razdoblju više inženjera arhitekture primljeno u Razred za likovnu umjetnost, te inženjera rudarstva u Razred za prirodne znanosti.

Razred za tehničke znanosti

Početkom 1990-ih u Akademiji se intenzivirala rasprava o potrebi osnivanja razreda kojega bi članovi bili znanstvenici iz područja tehničkih znanosti. Formalni je prijedlog za osnivanje Razreda za tehničke znanosti donesen na skupštini Akademije 1994., a prijedlog je ozakonjen novim Statutom HAZU-a iz 1996. Odlukom Akademije prvih je pet redovitih članova Razreda (→ Vojislav Bego, → Tomo Bosanac, → Petar Krešimir Čolić; sv. 3, → Dragutin Fleš; sv. 2 i V. Matković) i tri člana suradnika prešlo iz dotadašnjega Razreda za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti, a šest novih redovitih članova Razreda i pet članova suradnika izabrano je na izbornoj skupštini 1997., od kada u Razredu za tehničke znanosti djeluje 11 redovitih članova i 8 članova suradnika. Za prvoga je tajnika Razreda izabran D. Fleš (1997–2003; zamjenik → Božo Udovičić), a njegovi su nasljednici → Mirko Zelić; sv. 2 (2004–10; zamjenik → Josip Božićević; sv. 1), → Stjepan Jecić; sv. 1 (2011–18; zamjenica → Sibila Jelaska) i → Ignac Lovrek (2019–; zamjenica → Vlasta Piližota; sv. 2). Danas unutar Razreda djeluje pet znanstvenih vijeća tehničkih znanosti, Razred vodi tri Akademijina zavoda, a znanstvena se djelatnost odvija i na sjednicama Razreda, odborima, okruglim stolovima i dr.

Znanstveno vijeće za naftno-plinsko gospodarstvo i energetiku (predsjednik M. Zelić) sljednik je Znanstvenoga savjeta za naftu osnovanog 1969 (predsjednik → Ivan Jurković; sv. 2), te je vijeće iz područja tehničkih znanosti s najdužom tradicijom. Spojeno je 2017. sa Znanstvenim vijećem za energetiku (osnovano 1993., predsjednik B. Udovičić), kada je dobilo današnje ime. Okuplja znanstvenike i stručnjake u pet sekcija i jedno je od vijeća Razreda s najbrojnijim članstvom.

Znanstveno vijeće za pomorstvo osnovano je 1982. Prvi predsjednik bio je Vladislav Brajković. U njegovu okviru djeluju četiri sekcije i Komisija za istraživanje i očuvanje hrvatske brodograđevne baštine. Vijećem danas predsjeda akademik → Ivo Senjanović (sv. 1).

Znanstveno vijeće za promet osnovano je 1986 (prvi predsjednik → Andre Mohorovičić; sv. 3). Djeluje u deset odbora sadržajno vezanih uz željeznički, cestovni i zračni promet te istražuje nesuglasja prometnoga razvoja i ekologije. Predsjednik je J. Božičević.

Znanstveno vijeće za tehnološki razvoj osnovano je 1993., a prvi je predsjednik bio V. Bego. Nakon 1999. nije se birao novi predsjednik, a rad Vijeća obnovljen je 2003., kada je predsjednik postao → Božidar Liščić (sv. 1). U Vijeće je uključen i Odbor za proizvodne znanosti (osnovan 1997), koji je do tada unutar Razreda djelovao samostalno. Temeljna djelatnost Vijeća je predlaganje aktivnosti za vođenje tehnološke politike na nacionalnoj razini, djeluje u sedam sekcija, a danas njime predsjeda → Marin Hraste (sv. 2).

Znanstveno vijeće za istraživačku infrastrukturu Hrvatske osnovano je 2011. kao sljednik Odbora za istraživačku e-infrastrukturu Hrvatske (osnovan 2007), a njime predsjeda → Leo Budin. Vijeće se bavi povezivanjem i umrežavanjem hrvatskog istraživačkog prostora i povezivanjem s europskim istraživačkim prostorom.

Zavod za promet HAZU-a osnovan je 2017. Voditelj mu je J. Božičević, a upraviteljica → Sanja Steiner (sv. 1). Osnovan je s ciljem valorizacije i projekcije prometnoga razvoja na nacionalnoj, regionalnoj i gradskoj razini, kao i za pripremu znanstvenih podloga za donošenje strategijskoga plana razvoja prometa u RH.







Pod administrativnom ingerencijom Razreda za tehničke znanosti su i Zavod za istraživanje korozije i desalinaciju u Dubrovniku (osnovan 1965) te Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku (1974), a uz djelovanje Razreda vezan je i Međunarodni komitet za istraživanje boksita, glinice i aluminija ICSOBA, kojega je od osnutka 1964. do 2016. glavna tajnica bila Olga Šarc-Lahodny.







Izdavačka djelatnost Razreda usredotočena je na periodička izdanja Rad HAZU – Tehničke znanosti (od 1997) i Bilten Razreda za tehničke znanosti (od 1998). Razred za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti uredio je 1982‒97. osam svezaka iz edicije Rad, koji čine niz s prilozima znanstvenika iz područja tehničkih znanosti. Osnutkom Razreda za tehničke znanosti taj je niz potpao pod njegovu nadležnost i promijenio naslov u današnji; od 1982. V. Matković uredio je 12 knjiga niza, a 2005. naslijedio ga je kao glavni urednik S. Jecić (šest knjiga). Časopis uglavnom objavljuje znanstvene članke i stručne članke visoke razine. Bilten Razreda za tehničke znanosti (urednik I. Senjanović) objavljuje pretežno sadržaje javnih predavanja i drugih skupova. Na poticaj Razreda pokrenut je 2014. u suradnji s LZ-om i HATZ-om projekt Hrvatske tehničke enciklopedije posvećen usustavljenju hrvatske tehničke baštine kao dijela sveukupnoga kulturnog nasljeđa Hrvatske.







*PTFOS ‒ Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku; RITEH ‒ Tehnički fakultet u Rijeci; AF ‒ Arhitektonski fakultet; FER ‒ Fakultet elektrotehnike i računalstva (Elektrotehnički fakultet); FKIT ‒ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije; FPZ ‒ Fakultet prometnih znanosti; FSB ‒ Fakultet strojarstva i brodogradnje; GEOF ‒ Geodetski fakultet; GRAD ‒ Građevinski fakultet; PMF ‒ Prirodoslovno-matematički fakultet; RGN ‒ Rudarsko-geološko-naftni fakultet; TF ‒ Tehnički fakultet; TTF ‒ Tekstilno-tehnološki fakultet; TVŠ ‒ Tehnička visoka škola u Zagrebu.