kemijska industrija, grana industrije u kojoj se proizvodnja, tj. pretvorba sirovina u velik broj različitih proizvoda, temelji na kemijskim reakcijama (procesima). Pritom se u proizvodnji, uz kemijske, primjenjuju i fizikalni te biokemijski procesi, a kao sirovine rabe se različiti izvori biljnoga, životinjskog i mineralnoga podrijetla te otpadne tvari. U najužem smislu, obuhvaća skup procesa, operacija i postrojenja usmjerenih na proizvodnju kemikalija.
Podjela
Prema vrstama proizvoda, kemijska se industrija dijeli na naftnu, farmaceutsku, kozmetičku, industriju plastike, kemikalija i agrokemikalija, boja i lakova, gume, stakla, keramike, itd. Prema uobičajenoj podjeli kemije kao znanstvene discipline, i kemijska industrija dijeli se na anorgansku i organsku. Pritom se anorganska kemijska industrija temelji na razmjerno jednostavnim proizvodnim procesima i malom broju sirovina i proizvoda. Nasuprot tomu, organsku kemijsku industriju odlikuje velik broj složenih tehnoloških procesa kojima se obrađuju različite sirovine, što rezultira širokim spektrom proizvoda. Prema ekonomsko-tehnološkim značajkama i obujmu proizvodnje razlikuju se bazna (teška, velika), prerađivačka (laka) kemijska industrija i proizvodnja finih kemikalija ili kemikalija za posebne namjene. Bazna kemijska industrija bavi se proizvodnjom sirovina i poluproizvoda, koji najvećim dijelom služe za proizvodnju drugih proizvoda unutar kemijske i srodnih industrija. Uključuje proizvodnju i preradbu sirovina i intermedijera u organskoj kemijskoj industriji, odn. industriju kemikalija i plinova u anorganskoj kemijskoj industriji (solna, sumporna i dušična kiselina, natrijeva lužina, kalcijev oksid i karbid, soda, amonijak, klor, vodik, itd.). Ključnu ulogu u baznoj kemijskoj industriji ima preradba nafte i prirodnoga plina u mineralna ulja, teže i lakše naftne frakcije i petrokemijske proizvode koji služe kao gorivo ili kao osnovne sirovine. Prerađivačka kemijska industrija bavi se proizvodnjom kemikalija široke potrošnje, a industrija finih kemikalija malim količinama proizvoda za posebne namjene, velike čistoće i cijene.
Prema Nacionalnoj klasifikaciji gospodarskih djelatnosti, proizvodnja i proizvodi kemijske industrije svrstani su u područje prerađivačke industrije, odjeljke proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda, proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda te proizvodnja proizvoda od gume i plastike.
Razvoj u svijetu
Intenzivan razvoj kemijske industrije započeo je u XIX. st. Britanski poduzetnik James Muspratt započeo je 1823. masovnu proizvodnju sode postupkom koji je razvio Nicolas Leblanc 1790. Otkriće prvoga sintetskoga bojila (William Henry Perkin, 1856) smatra se početkom industrije bojila. U približno isto doba počeo se komercijalno proizvoditi eksploziv nitroglicerin (Alfred Bernhard Nobel, 1862) i znatno je unaprijeđena proizvodnja sode (Solvayev postupak, 1863). Razvoj organske kemije u drugoj polovici XIX. st. doveo je do industrijske proizvodnje sintetskih bojila iz ugljena. Do kraja XIX. st. razvijene su metode za iskorištavanje lakih ulja iz ugljenoga katrana, prihvaćena je masovna proizvodnja različitih farmaceutskih proizvoda, mirisa i bojila, dok je u proizvodnju eksploziva uveden celulozni nitrat (nitroceluloza). Masovna proizvodnja sumporne kiseline te industrijska primjena elektrolize u proizvodnji natrijeva hidroksida i klora započela je 1890-ih.
Otkriće važnosti gnojiva za plodnost zemljišta Justusa von Liebiga potaknulo je početak proizvodnje superfosfata u Velikoj Britaniji (1840) i sintetskih gnojiva poduzeća American Cyanamid 1909. Napredak u istraživanju polimernih materijala doveo je do izuma celuloida 1869., a zatim do razvoja različitih proizvoda (npr. Nylon poduzeća Du Pont, 1938). Istraživanja u području organske kemije s početka XX. st. omogućila su 1920-ih i 1930-ih početak proizvodnje različitih petrokemikalija, koje danas čine najveći sektor kemijske industrije. Prva polovica XX. st. obilježena je napredcima u kemiji i kemijskoj industriji, kao što su sinteza amonijaka i njegova katalitička oksidacija te priprava dušične kiseline, sinteza benzina i niza organskih kemikalija, početak uporabe olefina i istraživanja umjetnih materijala. Sintetska guma počela se proizvoditi tijekom II. svj. rata. Nakon rata osobito je značajan bio razvoj makromolekularne kemije kao temelja suvremene organske kemijske industrije. Posljedica toga bila je industrijska stereoregularna polimerizacija olefina, proizvodnja kemijskih vlakana, različitih vrsta sintetskoga kaučuka, itd. Tijekom 1960-ih porasla je proizvodnja organskih kemikalija iz nafte i prirodnoga plina, a rast cijena nafte 1970-ih uzrokovao je povećanje troškova proizvodnje petrokemijskih proizvoda i polimera. Osim sirovina, danas najveći utjecaj na cijenu proizvoda imaju povećani zahtjevi za zaštitom okoliša od lokalnih i globalnih utjecaja kemijske industrije. Unatoč tomu, svjetsko tržište proizvoda kemijske industrije procijenjeno je 2019. na više od pet trilijuna eura, a u toj je industrijskoj grani bilo zaposleno približno 20 milijuna radnika.
Kemijska industrija u Hrvatskoj
Hrvatsku kemijsku industriju obilježava duga tradicija proizvodnje, visokokvalificirana radna snaga, cjenovno konkurentni proizvodi visoke kvalitete, izvrstan geostrateški položaj s pristupom središnjoj Europi, Sredozemlju i paneuropskim prometnim koridorima i velika domaća potražnja. Istodobno, njezine su slabosti ovisnost o uvoznim sirovinama, visoki troškovi energenata i logistike, nedovoljna ulaganja u inovativnost proizvoda, odljev kvalificirane radne snage u inozemstvo.
Kemikalije
Početci industrijske proizvodnje kemikalija u Hrvatskoj vežu se uz riječku Tvornicu kemijskih proizvoda (Stabilimento prodotti chimici) osnovanu 1851. Od druge polovice XIX. st. proizvodio se etanol u više industrijskih postrojenja. Pogon za proizvodnju kalcijeva karbida (karabit) izgrađen je kraj Skradina 1897., kao jedan od prvih takvih pogona u svijetu. Početkom XX. st. razvijala se i domaća industrija za kemijsku preradbu drva. Tako je primjerice tvornica → Belišće, osnovana 1884., tijekom 1920-ih proizvodila različite kemikalije. Laboratorijske i industrijske kemikalije u razdoblju između dvaju svjetskih ratova proizvodile su se u zagrebačkom Kaštelu (osnovan u Karlovcu 1920) i Kemici (osnovana 1919), a proizvodnja je objedinjena 1940. u budućoj tvornici → Pliva. Nakon II. svj. rata Pliva je proizvodila organske i anorganske laboratorijske kemikalije. Odjel njihove proizvodnje izdvojen je 1957. u samostalno poduzeće Kemika, najvećega domaćeg proizvođača i distributera laboratorijskih kemikalija. (→ kemikalije)
Preradba nafte
Prva rafinerija nafte u Hrvatskoj bila je → Rafinerija nafte Rijeka izgrađena 1883. U Sisku je Shellovo poduzeće Anglo-jugoslavensko petrolejsko d. d. 1927. stavilo u pogon rafineriju nafte (→ Rafinerija nafte Sisak). U Osijeku su Ivan Rikard Ivanović i Franjo Pirc 1929. podignuli rafineriju IPOIL. Spajanjem Rafinerije nafte Rijeka i Rafinerije nafte Sisak te zagrebačkog poduzeća za istraživanje i proizvodnju nafte Naftaplin, osnovana je 1964. → INA, kao vodeće poduzeće naftne industrije u zemlji. Proizvodnja industrijskih i specijalnih maziva započela je u Zagrebu u poduzećima Astra (1921) i Viktoria (1922), dok su se tehničke masti od 1927. proizvodile u tvornici Iskra i u rafineriji Olex (poslije Enol) osnovanoj 1935. Proizvodnja industrijskih i specijalnih mazivih ulja i masti u Zagrebu objedinjena je 1962. u sklopu poduzeća Enol-Iskra, koje je 1964. integrirano u INA-u (od 1966. INA – Rafinerija Zagreb, od 1997. INA Maziva). (→ naftni derivati)
Mineralna gnojiva
U Koprivnici je 1906. osnovana tvornica Danica d. d. za proizvodnju mineralnih gnojiva i drugih kemijskih proizvoda (superfosfata od 1908., sumporne kiseline od 1910). Talijansko društvo Sufid izgradilo je tvornice za proizvodnju cijanamida (jedno od prvih umjetnih gnojiva) iz kalcijeva karbida 1900. u Crnici kraj Šibenika (→ Tvornica elektroda i ferolegura) i 1912. u Dugome Ratu (→ Tvornica karbida i ferolegura – Dalmacija Dugi Rat). Suvremena proizvodnja dušičnih mineralnih gnojiva započela je 1968. izgradnjom kutinske Tvornice mineralnih gnojiva. Kapaciteta od 750 000 t na godinu bila je jedna od deset najvećih tvornica te vrste u svijetu. Od 1968. posluje u sastavu poduzeća INA (INA – Petrokemija, danas → Petrokemija). Nova postrojenja mineralnih gnojiva kapaciteta 1,2 milijuna tona puštena su u rad potkraj 1984. i s onima iz 1968. čine jedinstvenu tehnološku cjelinu, koja uključuje još i proizvodnju anorganskih petrokemijskih proizvoda – amonijaka i uree te dušičnu i sumpornu kiselinu. (→ mineralna gnojiva)
Plastika i petrokemijski proizvodi
Početak industrijske proizvodnje proizvoda od umjetnih polimera veže se uz → Slavoljuba Eduarda Penkalu (sv. 1), koji je vlastitim postupkom iz ebonita proizvodio automatske olovke. U zagrebačkom koncernu → Chromos nakon II. svj. rata proizvodile su se fenolformaldehidne smole (prve količine proizvedene su još 1940), aminoplasti i manje količine polistirena (PS); od 1999. proizvodnju polimernih smola nastavlja poduzeće Scott Bader. Plastika kao tehnički materijal počela se proizvoditi u tvornici → Jugovinil iz Kaštel Sućurca (od 1992. Adriachem), gdje je proizvodnja poli(vinil-klorida) (PVC) postupcima emulzijske polimerizacije započela 1950., a suspenzijske polimerizacije 1960. Od 1970. PVC se proizvodio i u zadarskom poduzeću Polikemu. Splitski kombinat → Jugoplastika osnovan je 1952. izdvajanjem iz tvornice Jugovinil, a djelatnost mu se zasnivala na preradbi PVC-a. Proizvodne linije poduzeća u Solinu specijalizirane za automobilsku industriju izdvojene su 1988. u organizacijsku jedinicu Autodijelovi (danas → AD Plastik). Prvi cjeloviti hrvatski petrokemijski kompleks Organska kemijska industrija (OKI) na zagrebačkom je Žitnjaku 1964. započeo proizvodnju polietilena (PE) niske gustoće i PS-a, uključujući ekspandirani PS. Od 1976. OKI je integriran u poduzeće INA, a od 1999. bio je u sastavu grupe → DIOKI. U sklopu zagrebačkog INA – Naftaplina pokrenut je 1983. pogon za proizvodnju etilena pirolizom etana. Važan napredak u hrvatskoj petrokemijskoj industriji učinjen je 1984. izgradnjom pogona DINA Petrokemije u Omišlju na Krku (zajedničko ulaganje poduzeća INA i Dow Chemical) te početkom proizvodnje PE-a niske gustoće i monomera vinil-klorida kao sirovine za proizvodnju PVC-a. DINA je 1990. integrirana u poduzeće INA, a od 1999. djelovala je u sklopu grupe DIOKI. Nositelj proizvodnje poliuretana u Hrvatskoj je poduzeće → Oriolik iz Oriovca, u kojem je tijekom 1970-ih razvijena proizvodnja poliuretanske meke pjene (spužve). Od ostalih petrokemijskih proizvoda, aromatski ugljikovodici, benzen, toluen i ksileni proizvodili su se u rafinerijama nafte u Rijeci i Sisku. (→ plastika, → petrokemijski proizvodi)
Guma
Od 1931. kraj Vukovara djeluje poduzeće Bata, jugoslavenska tvornica gume i obuće (od 1946. → Borovo), koje je svojedobno bilo najveći jugoslavenski proizvođač gumenih proizvoda. Početkom 1930-ih zagrebačka tvornica Kaštel (danas PLIVA) osnovala je radionicu za proizvodnju higijenske gumene robe, koja od 1934. djeluje kao samostalna tvornica gumenih proizvoda → RIS. Od 1975. RIS svoje pogone širi i u Gradačac (BIH), a 2005. strojevi i program proizvodnje gumenih proizvoda ušli su u sastav poduzeća Monaris iz Gornje Stubice. U Zagrebu je 1948. osnovana tvornica gumeno-tehničke robe Marijan Čavić (od 1995. Gumara Čavić). U Varaždinu je 1990. osnovano poduzeće Gumiimpex koje se bavi proizvodnjom gumeno-tehničkih proizvoda, a od 2005. raspolaže i postrojenjem za recikliranje gume, prvim i najvećim te vrste u RH. Danas gumene proizvode za različite industrijske primjene proizvode zagrebačka Tehnoguma, riječki Gumiservis i mnogi drugi. (→ guma)
Deterdženti i sapuni
Početci industrijske proizvodnje sapuna u Hrvatskoj vežu se uz niz manjih tvornica osnovanih potkraj XIX. i početkom XX. st. u Osijeku, Šibeniku, Zagrebu, Karlovcu, Sušaku, Bjelovaru. Među najstarijim tvornicama deterdženata i sapuna je i danas najveći hrvatski proizvođač tih proizvoda → Saponia iz Osijeka. Početak proizvodnje sapuna vezan uz to poduzeće seže u 1894. i malu zanatsku radionicu Samuela Reinitza koja je u svoj sastav 1922. uključila Kemičku tvornicu L. Adlera iz Osijeka (osnovana 1919). Iste su godine pogoni prešli u većinsko vlasništvo austrijskog društva Georg Schicht s filijalom u Zagrebu, a nakon II. svj. rata tvornica je nacionalizirana pod imenom Prva tvornica sapuna Osijek (od 1953. Saponia). Nakon II. svj. rata, proizvodnja sapuna je u Zagrebu obnovljena 1947. osnutkom Gradskog poduzeća za proizvodnju kozmetičkih proizvoda i sapuna Labud (danas → Meteor grupa – Labud). (→ deterdženti, → sapuni)
Boje i lakovi
Industrijska proizvodnja boja i lakova počela se razvijati nakon I. svj. rata. U Osijeku je 1919. osnovana Prva osječka tvornica boja L. Papai i drugovi, u Zagrebu 1920. Moster (od 1941. Tvornica lakova i ulja, od 1945. Perunika), a u Zaprešiću 1923. tvornica grafičkih boja Chromos. Nakon integracije poduzeća Perunika i Chromos 1947. novo poduzeće postaje jezgra već spomenutog koncerna Chromos, koji se od 1977. i priključenja tvornice Svjetlost iz Lužana (osnovana 1920. u Ratkovici kraj Slavonskog Broda) naziva Chromos-Svjetlost. U Splitu je 1921. osnovana tvornica Duga, poslije preimenovana u Adriacolor, od 1993. djeluje kao Nova color. Tvornica boja i lakova Dubravka u dubrovačkom Gružu osnovana je 1924., a privatizirana je 1990-ih kao Astra-Dubravka. Godine 1932. osnovano je u Zagrebu komanditno društvo Günther Wagner kao podružnica njemačkog proizvođača boja, tinte i uredskoga pribora Pelikan, a od 1951. tvornica djeluje pod imenom → Karbon (od 1966. u Zaprešiću; 1961. otvoren je pogon u Blatu na Korčuli, a 1973. pogon u Bujama – Bifix). U Umagu je 1954. osnovana tvornica brodskih premaza Submarinacolor (od 1961. u sastavu Chromosa), koja od 1970. posluje u partnerstvu s danskim poduzećem Hempel’s Marine Paints, prihvativši njihov proizvodni asortiman. Nakon privatizacije 1994. posluje kao Hempel d. d., a od 1999. u vlasništvu je danskog poduzeća. U Karlovcu je 1967. osnovan kemijsko-građevinski kombinat KGK s asortimanom premaza za graditeljstvo, dio kojega je 2000-ih preuzelo poduzeće → Iskra Zelina kemijska industrija (osnovano 1868. u Zagrebu). (→ boje i lakovi)
Ljepila
Od 1920-ih počela se razvijati industrijska proizvodnja tutkala od životinjskih kostiju i koža, a tvornice tutkala djelovale su npr. u Osijeku (1921–36) i Varaždinu (1934–36). Zagrebačko poduzeće Moster (poslije Chromos) izgradilo je 1933. pogon za proizvodnju tutkala. Nakon II. svj. rata različite vrste ljepila proizvode se u okviru koncerna Chromos, u pogonima tvornice Karbon u Zagrebu, odn. Zaprešiću, Bujama – Bifix i Blatu na Korčuli – danas Eurokarbon, zagrebačkoj tvornici → TOZ Penkala (od 1959), ludbreškom Metakemu (od 1980), umaškom Siprou (od 1981) i zagrebačkom Fragu (od 1989).
Elektrokemijska industrija
U Lozovcu kraj Šibenika 1937. otvorena je prva tvornica aluminija u jugoistočnoj Europi Ivanal, a u šibenskim je Ražinama 1952. osnovana → Tvornica lakih metala (TLM) Boris Kidrič, u kojoj je elektroliza pokrenuta 1958. Tvornice su objedinjene 1964. u jedno poduzeće (TLM), koje je s elektrolizom prestalo 1991. Elektrokemijski procesi primjenjivali su se i u drugim poduzećima hrvatske industrije (Jugovinil, Pliva), a danas ih provode mnogobrojna postrojenja za elektrodepoziciju metala u sklopu elektroindustrije ili manjih poduzeća koja se bave zaštitom metala. (→ elektrokemijsko inženjerstvo)
Pesticidi
U Hrvatskoj je proizvodnja modernih pesticida dugo bila slabo razvijena. Godine 1941. u zagrebačkoj tvornici Moster (poslije Chromos; danas Chromos Agro) započela je proizvodnja fenil-živina acetata. Nakon II. svj. rata industrijska proizvodnja pesticida u istoj se tvornici intenzivirala tek 1962. Sisačka tvornica Radonja (od 1993. → Herbos) početkom 1950-ih započela je razvoj fungicida i početkom 1960-ih razvoj herbicida. U suradnji sa švicarskim poduzećem Sandoz, od 1958. Radonja proizvodi insekticide. Od 1962. Serum-zavod Kalinovica (od 1970. u sastavu Plive, od 2009. → Genera) također proizvodi sredstva za fitofarmaciju. U poduzeću Genera danas se u okviru poslovnoga područja Genera Agro proizvode herbicidi, fungicidi, insekticidi, mineralna ulja i regulatori rasta, proizvodi za deratizaciju i dezinsekciju, dok poduzeće Chromos Agro proizvodi sredstva za zaštitu bilja. (→ pesticidi)
Keramika
Industrijska proizvodnja keramike u Hrvatskoj počela je potkraj XVIII. i u XIX. st. pojavom manufaktura za proizvodnju keramike u Križevcima (1775), Rijeci (1787., 1793. i 1796), Krapini (1800. i 1830), Zagrebu (1828), Karlovcu (1866), Orahovici (1872), Bedekovčini (1889). Među značajnijim tvornicama za proizvodnju peći i ostalih keramičkih proizvoda osnovanima u prvim desetljećima XX. st. bile su Keramoproizvod (1905), Keramija (1913), Pilot (1922), Majolika (1922) iz Zagreba i Tvornica glinenih peći (1922) iz Vukovara. U razdoblju nakon II. svj. rata jedna od najvećih tvornica keramičkih proizvoda bila je Jugokeramika iz Zaprešića (osnovana 1948., od 1991. → INKER; sv. 3). Proizvodnjom keramičkih pločica se danas bavi i poduzeće Keramika Modus, osnovano 1977. u Orahovici. U RH djeluje i nekoliko proizvođača tehničke keramike: Tvornica ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda – TUP (osnovana 1953. u Dubrovniku), SELK (osnovan 1977. u Kutini) i hrvatska podružnica poduzeća Applied Ceramics (osnovana 2006. u Sisku). (→ keramika)
Staklo
Prve manufakture za proizvodnju stakla u Hrvatskoj počele su se otvarati u XVIII. st. u Gorskom kotaru na području današnjega naselja Vela Voda kraj Crnoga Luga (1729), u Staroj Sušici kraj Ravne Gore (1763), u Podravini i Slavoniji. Početkom XIX. st. otvorene su staklane u Mrzloj Vodici kraj Lokava, u Ivanovu Polju kraj Daruvara, u Jankovcu na obroncima Papuka, a nešto kasnije staklane u Mirin Dolu kraj Našica (1825), u Zvečevu (1842), u Osretku kraj Samobora (1839). Tvornicu stakla Straža u Humu na Sutli utemeljio je 1860. bavarski industrijalac Michael Pöschinger, a 1996. preuzelo ju je švicarsko poduzeće Vetropack (→ Vetropack Straža). Godine 1906. osnovana je staklana u Daruvaru koja je poslovala do 1926. U Puli je s radom 1955. započela Tvornica laboratorijskog stakla Boris Kidrič (od 1992. Boral, od 1998. Schott Boral, od 2005. → Duran). Izradbom laboratorijskoga stakla bavi se i Tvornica laboratorijske opreme i stakla (TLOS), sljednik poduzeća Učila (osnovano 1948. u Zagrebu), a nakon stečaja proizvodnju nastavlja istoimeno poduzeće iz Donje Zdenčine. Dioptrijska stakla i okviri za naočale proizvode se u poduzeću → Ghetaldus (osnovano 1949. u Zagrebu). Tvornica Piramida osnovana je 1950. u Zagrebu, a na današnju lokaciju u Sesvetama preseljena je 1979. i proizvodi farmaceutsku ambalažu od cijevnoga stakla. Poduzeće → Kristal iz Samobora započelo je s radom 1951. Tvornica ravnoga stakla Lipik osnovana je 1963., a od 2001. djeluje pod nazivom → Lipik glas i proizvodi proizvode od laminiranoga, kaljenoga i izo-stakla te neprobojnoga stakla. (→ staklo)
Eksplozivi
Između dvaju svjetskih ratova nositelj proizvodnje gospodarskih eksploziva bilo je Dioničko društvo za kemijsku industriju Titanit iz Zagreba osnovano 1919., koje je 1922. pustilo u pogon tvornicu gospodarskog eksploziva u Mahičnu kraj Karlovca. Poduzeće ATIR iz Zagreba pokrenulo je 1991. proizvodnju pirotehničkih sredstava za vojne i gospodarske svrhe, a proizvodnja gospodarskih eksploziva na osnovi amonijeva nitrata postoji i u nekoliko manjih poduzeća: Geotehna Varaždin (1990), AN-FO 93 iz Zagreba (1993), Eksplo-promet iz Imotskoga (1993), Geomin iz Beletinca (1994), Croex iz Splita (2007) i Elmech-Razvoj iz Gotalovca (1991), koji je razvio i proizvodnju emulzijskih eksploziva. U poduzeću Maxam Detines (2001) iz Mahova kraj Siska počela je 2001. proizvodnja neelektričnoga sustava za iniciranje i udarnih cjevčica. (→ eksplozivi)
Tehnički plinovi
Proizvodnja tehničkih plinova počela je u Zagrebu 1930–39. u okviru Istočnog društva za proizvodnju kisika i rastvorenog acetilena. Sredinom 1970-ih zagrebačko poduzeće Juvent izgradilo je u Zaprešiću pogone za proizvodnju tehničkih plinova. Ti su pogoni od 1977. djelovali kao RO Montkemija u sastavu SOUR-a Monting, od 1989. kao samostalno poduzeće Montkemija-Tehnički plinovi, a od 1999. djeluju kao → Messer Croatia plin. To poduzeće danas ima proizvodnju tehničkih plinova u Zaprešiću, Dugome Ratu, Kutini i Ribnjacima. Tehnički se plinovi proizvode i u Bakru (Kisikana Bakar, danas Istrabenz plini), Puli (UTP–Uljanik tehnički plinovi) i Sisku (postrojenje Željezare Sisak za separaciju zraka pušteno u rad 1963., danas SOL Croatia). (→ tehnički plinovi)
Procesna oprema za kemijsku industriju
Proizvodnja procesne opreme u Hrvatskoj započela je u Zagrebu, u → Tvornici parnih kotlova (sv. 1) i tvornici procesne opreme za prehrambenu i kemijsku industriju → Jedinstvo osnovanima 1946. u Zagrebu. Poduzeće → Đuro Đaković (sv. 1) iz Slavonskog Broda proširilo je 1960-ih proizvodni program procesnom opremom za naftno-petrokemijsku industriju. Procesno projektiranje u Hrvatskoj započelo je nakon II. svj. rata u sklopu Rafinerije nafte Rijeka i nastavilo se od 1950-ih u zagrebačkom Institutu za naftu (poslije Industroprojekt), a od 1960-ih u INA – Inženjeringu (1983. spojila se s Industroprojektom u INA – Projekt). Danas se projektiranjem, dizajnom i proizvodnjom procesne opreme za kemijsku industriju bave manja poduzeća (Procesna oprema, Nicro, Univel, BJ Procesno projektiranje i dr.). (→ procesna oprema)
Kemijska industrija u Hrvatskoj danas
Udio hrvatske kemijske industrije u bruto dodanoj vrijednosti prerađivačke industrije u 2017. iznosio je 6,6%. Ukupan broj zaposlenih u tom je sektoru bio 15 637 ili 6,9% ukupne zaposlenosti prerađivačke industrije. U industriji kemikalija i kemijskih proizvoda bilo je aktivno više od 456 poduzeća, a u industriji gume i plastike 1151. Dok su gospodarski pokazatelji industrije kemikalija i kemijskih proizvoda u posljednje doba uglavnom na istoj razini, industrija gume i plastike stalno raste (2015–19. rast izvoza bio je 55,8%). U 2018. vodeća su poduzeća u proizvodnji kemikalija i kemijskih proizvoda bila Petrokemija iz Kutine, Saponia iz Osijeka, Hempel iz Umaga, Messer Croatia Plin iz Zaprešića, Adriatica Dunav iz Vukovara, Scott Bader iz Zagreba, Ireks Aroma iz Jastrebarskog, Chromos-Svjetlost iz Lužana, Meteor grupa – Labud iz Zagreba, ACG Lukaps iz Ludbrega, a u proizvodnji gume i plastike Gumiimpex iz Varaždina, Muraplast iz Kotoribe, Aquaestil iz Duge Rese i Sipro iz Umaga. Unutar Sektora za industriju Hrvatske gospodarske komore, u okviru Odjela za prerađivačku industriju djeluje Udruženje kemijske industrije koje obuhvaća djelatnosti proizvodnje kemikalija i kemijskih proizvoda i proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka te okuplja više od 250 velikih, srednjih i malih poduzeća.
I. Rašić: Kemijska industrija. Sektorske analize, 9(2020) 75.
