drvna industrija, grana industrije koja se bavi obradbom i preradbom drva te proizvodnjom finalnih proizvoda od drva i drvnih materijala. Obradba i preradba drva prema vrsti može biti mehanička, kemijska, ili kombinirana, a prema stupnju primarna, sekundarna i finalna. Najvažnije su djelatnosti koje drvna industrija obuhvaća danas → pilanarstvo, proizvodnja željezničkih pragova, rezanog drva i iverja, sušenje građe i impregnacija drva (→ zaštita drva), proizvodnja → furnira, uslojenog drva i kompozita od usitnjenog drva (→ drvne ploče), namještaja (→ industrija namještaja), montažnih kuća i elemenata, → građevne stolarije (sv. 3), → parketa i podova, → drvene ambalaže, → specijalnih proizvoda od drva. U kemijskoj su preradbi drva najvažnije proizvodnja → tanina, suha destilacija (→ drvni ugljen), proizvodnja celuloze i → papira, → umjetnih vlakana (tzv. umjetna svila) i dr.
Razvoj
Povijesni je razvoj tekao u pet osnovnih faza: uporaba drva u obloj formi; cijepanje i tesanje; piljenje; rezanje i ljuštenje (furnir); usitnjavanje (drvna vlakna, ploče od usitnjenog drva). Začetci drvne proizvodnje javili su se još u starom Egiptu u obrtnoj djelatnosti izradbe furnira, drvorezbarstva i intarzije; stari Egipćani poznavali su i suhu destilaciju drva i proizvodnju katrana. Mehanička obradba drva počela je u prvim pilanama na vodeni pogon (prvi je pisani spomen pilane na rijeci Moselle iz IV. st., ali se pilane počinju više graditi od XI. st.). Početkom XIX. st. otvaraju se prve pilane na parni pogon, a brzom razvoju industrijske obradbe drva pridonijele su i konstrukcije pomoćnih strojeva i alata: kružne pile (Gervinus, 1780), blanjalice (Samuel Bentham, 1790), tračne pile (William Newberry, 1808) i dr. Započela je industrijska proizvodnja olovaka (Joseph Hardtmuth, 1790), savijenoga namještaja (Michael Thonet, 1834), šibica (Rudolf Christian Böttger, 1848). U Njemačkoj je 1843. osnovana prva tvornica furnira, a prvi furnirski nož projektiran je u Francuskoj 1856. Pronalaskom odgovarajućeg ljepila potkraj XIX. st. furnir se počeo primjenjivati za industrijsku proizvodnju furnirskih ploča, panel-ploča, uslojenog drva i dr. Tijekom XX. st. razvijala se proizvodnja lakih građevnih ploča, vlaknatica, iverica, MDF ploča, OSB ploča i drvno-plastičnih kompozita, važnih za razvoj industrije namještaja i uređenje interijera, te za primjenu u graditeljstvu (u SAD-u i Japanu). Ekspanzija drvne industrije rezultirala je masovnom proizvodnjom namještaja, stolaca, sportskih potrepština, bačava i drvene ambalaže, drvene galanterije, građevne stolarije, drvenih montažnih kuća i baraka. Razvoj industrijske kemijske preradbe drva započeo je u XVIII. st. razvojem suhe destilacije te dobivanjem niza destilata. Potom se razvijala industrija štavila, celuloze i drvenjače te drvne vune i umjetnih celuloznih vlakana. Slijedio je razvoj proizvodnje šećera iz drva, iz kojeg se daljnjom preradbom dobiva alkohol, kvasac, čista glukoza, furfural, tanini (treslovine) i smole.
Proizvodnja u svijetu i Europi danas
Današnja se drvna industrija oslanja na suvremene tehnologije i računalno vođene strojeve i uređaje, a sinergija interdisciplinarnog pristupa različitih struka (drvne, kemijsko-tehnološke, arhitektonske, građevinske, dizajnerske i dr.) jamac je daljnjeg intenzivnog razvoja. Najveći su svjetski izvoznici drva i proizvoda od drva 2019. bili Kina, Kanada, Njemačka, Rusija i SAD, a najveći uvoznici Kina, SAD i Japan. Vrijednost svjetske proizvodnje namještaja procjenjuje se na približno 575 milijardi dolara, a oko 47% ukupne proizvodnje odvija se u sedam zemalja (SAD, Italija, Njemačka, Japan, Kanada, Velika Britanija i Francuska). Drvni sektor Europske unije obuhvaća oko 300 000 poduzeća koja zapošljavaju oko dva milijuna ljudi. Bruto dodana vrijednost u 2018. iznosila je približno 7% ukupne prerađivačke industrije. U posljednje doba (2014–18) proizvodnja drvnoga sektora stalno raste te je 2018. dosegnula prihod od približno 250 milijardi eura. Najveći proizvođač drvnoga sektora u EU-u bila je Njemačka, a slijedila ju je Italija s rastom od približno 10%. Taj je dio industrije u istom razdoblju izrazito porastao i u Poljskoj (30%), a znatnu proizvodnju imaju i Francuska, Švedska, Španjolska, Austrija.
Hrvatska drvna industrija
Začetci
Začetci drvne industrije u Hrvatskoj povezuju se s pojavom pilana na vodeni pogon (tzv. pilane potočare). Prva pilana potočara u Hrvatskoj podignuta je 1428. u Crikvenici. Prva parna pilana započela je s radom 1849. u Prezidu (Gorski kotar). U Slavoniji je prva parna pilana izgrađena 1858. u Krivaji kraj Orahovice. Tijekom XIX. st. drvo se uglavnom obrađivalo jednostavnim postupcima (pilanski prorez), a finalni proizvodi bili su cijepane dužice i drvni ugljen. Cijepane hrastove dužice bile su burzovna roba, a najveće izvozno tržište bilo je Francuska (za potrebe vinogradarstva). Drvni ugljen proizvodio se u šumi od drvnih ostataka, a velike količine izvozile su se u Austriju za tamošnje ljevaonice. Tijekom 1870-ih i 1880-ih u Hrvatskoj je započela izgradnja tvornica namještaja, prvih u jugoistočnoj Europi.
Od 1873. drvna je industrija jačala, osobito u Slavoniji. Ondje je zbog šumskog bogatstva (slavonska hrastovina) 1890. radilo približno 3/4 svih zaposlenih u preradbi i obradbi drva u Hrvatskoj. Početkom XX. st. pilanska obradba drva bila je najznačajnija u drvnoj industriji i vodeća po broju zaposlenih i vrijednosti proizvodnje. U Slavoniji je 1906. bilo pet drvnoindustrijskih poduzeća s 500–1000 zaposlenih te dva s više od 1000 zaposlenih. Godine 1910. slavonska je drvna proizvodnja i dalje prednjačila u hrvatskome drvnom sektoru (68% pogona, 77% zaposlenih). Tu se ubraja i dio kemijske industrije koja spada u proces drvne preradbe, odn. proizvodnja tanina, koji se proizvodio jedino u Slavoniji (Belišće, Đurđenovac, Županja i Gunja). Dva najvažnija i najveća drvna poduzeća u to su doba bila u Đurđenovcu (→ DIK Đurđenovac) i Belišću (→ Belišće).
Razvoj u XX. st.
Nakon I. svj. rata slijedila je poslijeratna obnova i izgradnja, što je uzrokovalo iznimnu potražnju zapadnoeuropskih zemalja za drvnim materijalima i proizvodima (osobito hrastovinom) te dovelo do povećanja pilanskih kapaciteta u Hrvatskoj. Svjetska kriza 1929. uzrokovala je višegodišnji pad drvnoindustrijske proizvodnje, koja je iz krize izišla tek nakon 1937., neposredno prije II. svj. rata.
U II. svj. ratu hrvatski su drvnoindustrijski pogoni doživjeli teška razaranja, oko 31% ih je bilo potpuno uništeno, a oko 36% teško oštećeno. Njihova poslijeratna obnova i razvoj odvijali su se u tri karakteristične faze. Od 1945. do 1952. ulagali su se intenzivni napori u obnovu uništenih ili ratom oštećenih pogona. U strukturi drvne industrije su i dalje prevladavale pilane. Od 1953. do 1959. proširivali su se, koncentrirali i djelomično modernizirali proizvodni pogoni. Znatno se promijenila proizvodna struktura u korist vrednijih proizvoda primarne obradbe. Jačala je i finalna proizvodnja te su se osnivali veliki drvnoindustrijski kombinati s više od tisuću zaposlenih. Od 1960. do 1984. provodila se rekonstrukcija i modernizacija pilanskih kapaciteta te uvodila dvofazna obradba. U proizvodnji piljenih elemenata primjenjivale su se najsuvremenije tehnologije europske razine. Gradili su se novi kapaciteti za proizvodnju furnira i ploča. Ubrzano su se razvijale i gradile nove tvornice finalne obradbe drva, a poduzeća su se i dalje udruživala u velike drvnoindustrijske kombinate.
Industrija finalnih drvnih proizvoda nakon II. svj. rata
U Hrvatskoj je 1960-ih veći broj tvornica (→ Drvna industrija Novoselec, → Papuk iz Pakraca, → Mundus Florijan Bobić iz Varaždina, → Mobilia iz Osijeka, → DIP Delnice, → Drvna industrija Vrbovsko i dr.) proizvodio kvalitetne finalne proizvode namijenjene domaćem tržištu i izvozu. Osnovane su hrvatske trgovačke tvrtke → Exportdrvo iz Zagreba i Drvo iz Rijeke radi promidžbe i prodaje proizvoda. Osnovano je i Poslovno udruženje drvne industrije i šumarstva Primorsko-istarsko-goranske regije (1959), radi razvoja, specijalizacije i kooperacije drvnoindustrijskih kapaciteta.
Pedesetak proizvođača stasale hrvatske industrije namještaja je od 1960-ih do 1980-ih velikoserijski proizvodilo suvremeni namještaj koji se odlikovao jednostavnošću, demontažnošću, komponibilnošću, višenamjenskom iskoristivosti, skladnim oblikovanjem i pristupačnom cijenom. U tom su razdoblju najznačajnije tvornice s visokim stupnjem finalizacije bile: DI Novoselec, → Radin iz Ravne Gore, DI Vrbovsko, → DI Klana, → Goranprodukt iz Čabra, Mobilija, Hrast iz Čakovca, Papuk, → Oriolik iz Oriovca, → Slavonija DI iz Slavonskog Broda, DIK Đurđenovac, LEPA iz Lepoglave i dr.
U istom je razdoblju započeo i intenzivan razvoj tvornica furnira i drvnih ploča (troslojne ploče iverice, ekstruzijske ploče, ploče od masiva). Najznačajniji proizvođači furnira (ljušteni i rezani) bili su: → Spačva iz Vinkovaca, Slavonija DI, → Gaj iz Slatine, → Drvna industrija Česma iz Bjelovara. Među ostalim, furnirske ploče proizvodile su se u DI Česma, a ekstruzijske ploče i ploče od masiva u DI Milan Mataija iz Novog Vinodolskog. Velike količine furnirskih otpresaka proizvodile su se u poduzećima DI Slavonija i Mundus Florijan Bobić. Prva tvornica iverica na bazi lanenog pozdera manjega kapaciteta puštena je u pogon 1960-ih u Petrinji, a prva tvornica troslojnih ploča iverica na bazi usitnjenog drva instalirana je 1978. u DI Česma. Do 1989. u Hrvatskoj se kontinuirano povećavala proizvodnja piljene građe, ali se za razliku od finalne proizvodnje nije tehnološki usavršavala.
Usporedno s drvnom industrijom, razvijala su se i domaća poduzeća za proizvodnju → strojeva za obradbu drva, opreme, repromaterijala i dr. Najveću potporu u proizvodnji pilanskih postrojenja davalo je poduzeće → Bratstvo iz Zagreba, u proizvodnji alata → Kordun iz Karlovca, a u proizvodnji ljepila, boja, lakova i drugih kemijskih komponenata → Chromos iz Zagreba.
Drvni sektor RH nakon osamostaljenja
Tijekom Domovinskoga rata mnogi su drvnoindustrijski pogoni potpuno uništeni, pretrpjeli osjetna oštećenja ili otuđenje suvremenih strojeva i opreme. U početnome poslijeratnom razdoblju nisu bili razvijeni mehanizmi potpore drvnomu sektoru. Hrvatsku su preplavili nekvalitetni, ali jeftini uvozni drvni proizvodi, pa su se drvnoindustrijska poduzeća trebala usmjeriti na vanjska tržišta. U tome su im probleme predstavljali nedostatak suvremenog dizajna i investicija u pogone, nepoznavanje tehničke regulative i zahtjeva za kvalitetom proizvoda namijenjenih europskom tržištu, ekološka nepodobnost kemijskih sredstava (zaštitna sredstva, premazi za drvo, ljepila i dr.), primjena međunarodne fitosanitarne norme ISPM 15 (2004).
To je dovelo do nekonkurentnosti na stranim tržištima i do propadanja mnogobrojnih poduzeća, osobito onih najvećih, koja su tada prolazila proces pretvorbe i privatizacije. U skladu s tim znatno je pala zaposlenost u drvnome sektoru. Mnogi su dotadašnji drvnoindustrijski giganti prestali postojati (Mundus Florijan Bobić, → Stjepan Sekulić iz Nove Gradiške, Gaj, Česma, → DIP Ogulin, Belišće, DI Geli iz Đakova, DIK Đurđenovac, Trokut iz Novske). Imovinu nekih od njih preuzela su druga, najčešće strana poduzeća i nastavila poslovanje (→ Bjelin, Florijan Grupa, Pervan Grupa, Bauwerk Boen). Neka su velika poduzeća uspješno prošla privatizaciju i nastavila se razvijati (→ TVIN iz Virovitice, Spačva, Slavonija DI, Drvodjelac iz Ivanca, Drvoproizvod iz Jastrebarskog, Lokve). Nastala su i nova, vrlo uspješna drvnoindustrijska poduzeća (→ Prima Commerce iz Bjelovara, Prostoria iz Svetog Križa Začretja, → Strizivojna Hrast, → Požgaj grupa iz Zagreba, → Šerif export-import iz Zagreba, → Cedar iz Kastva). Neka manja poduzeća i obrti razvili su se u važne gospodarske čimbenike u drvnome sektoru (Stolarija – pilana Antun Pečenec iz Kapele Podravske, Ante Mijić – Quercus iz Bročica, Furnir Otok, DIR Rubinić iz Jastrebarskog, MMM – Vukelić iz Brestače).
Za oporavak hrvatske drvne industrije u novome tisućljeću, te za njezino postizanje konkurentnosti na stranim tržištima, zaslužan je Šumarski fakultet (→ Fakultet šumarstva i drvne tehnologije) u Zagrebu, a isprva i Tehnički centar za drvo (→ Institut za drvo). Poduzeće → Hrvatske šume je prodajom trupaca po povlaštenim cijenama osjetno pridonijelo razvoju drvnoga sektora. Resorno i druga ministarstva donosila su nužne strateške dokumente, zakone i ostalu podzakonsku regulativu. U okviru Državnoga zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo rješavala se tehnička problematika normizacije i akreditacije. Osnovan je niz udruženja: → Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije, Udruženje drvno-prerađivačke industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, klasterska udruženja, → Udruga inženjera drvne tehnologije i dr. Osnivaju se i grade drvni centri kompetencija. Financijska potpora postala je dostupna putem državnih potpora, poticajnih kredita i europskih fondova. Dizajnerski stručnjaci (Studij dizajna pri Arhitektonskome fakultetu, Studij oblikovanja proizvoda od drva pri Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu) su također pridonijeli razvoju drvne industrije.
Novodobni razvoj drvne industrije i današnje stanje
Drvna industrija je u novome tisućljeću brzo prihvaćala nove zahtjeve poslovanja i kvalitete, razvijala se i postajala sve konkurentnijom na stranim tržištima. Slijedila je blaga kriza zbog prekapacitiranosti pilanskih kapaciteta (2003. evidentirane su 722 pilane), koji su tri puta nadmašivali raspoloživu drvnu sirovinu. Intenzivan izvoz piljenica doveo je do nedostatka sirovine za finalnu proizvodnju i osjetno pridonio padu zaposlenosti (46 990 zaposlenih 1990; 27 845 zaposlenih 2002).
Kako bi se potaknulo sudionike u drvnome sektoru na što viši stupanj finalizacije, kao važan su kriterij za ugovaranje prodaje trupaca s Hrvatskim šumama uvedeni sušionički kapaciteti. Godine 2003. u drvnome sektoru sa 102 poduzeća i 14 994 zaposlenih ustanovljen je ukupan korisni obujam sušionica od 46 822 m3. Do danas su instalirane mnoge suvremene sušionice (uglavnom montažne), pa su kapaciteti višestruko povećani.
Kriza i recesija 2008. izrazito su negativno utjecale na drvni sektor pa je u prva tri mjeseca 2009. izvoz pao čak 40%. Ugroženo je bilo više od 50 000 radnih mjesta u drvnoj i papirnoj industriji te šumarstvu, što je činilo više od 17% ukupno zaposlenih u prerađivačkoj industriji. U sljedećih godinu dana u drvnoj industriji posao je izgubilo više od 5000 radnika, odn. 36% svih zaposlenih u drvnome sektoru. Drvna industrija prva je osjetila krizu, ali i prva iz nje izišla. Već 2013. činila je 5% ukupne hrvatske prerađivačke industrije s 10% zaposlenih. Ostvarivala je prihod od osam milijardi kuna, sudjelovala s 5% u BDP-u prerađivačke industrije te imala 8% rasta izvoza u odnosu na prethodnu godinu, u čemu je prednjačila finalna proizvodnja.
S obzirom na velike mogućnosti, današnja struktura izvoza i dalje je nezadovoljavajuća, jer čak 65% izvoznih prihoda čine primarni proizvodi od drva (drvena građa, elementi i trupci), a samo 35% finalni proizvodi (namještaj, podne obloge, građevna stolarija, drveni pragovi). Udio namještaja u ukupnoj bilanci drvne industrije iznosi samo 17%. Namještaj se najviše izrađuje od pločastih materijala (iverice, vlaknatice) te je premali udio masivnoga namještaja od domaćih vrsta drva.
Prema posljednjim pokazateljima u drvnome sektoru aktivno je oko 1390 poduzeća, od kojih 96% čine mala poduzeća, što tom sektoru daje obilježja maloga gospodarstva. Drvna industrija zapošljava više od 22 000 radnika (oko 11% ukupno zaposlenih u prerađivačkoj industriji) i kontinuirano joj rastu prihodi od kojih više od 70% realizira na inozemnim tržištima. Sektor ostvaruje oko 8% ukupnoga godišnjeg izvoza RH u vrijednosti od više od 1,1 milijardu eura te ostvaruje višak veći od 370 milijuna eura u vanjskotrgovinskoj bilanci. Proizvodnja namještaja u prvih šest mjeseci 2019. porasla je 4,6% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Postupno se napušta masovna proizvodnja, a prihvaća se proizvodnja usmjerena prema manjem broju zahtjevnih potrošača velike kupovne moći. Proizvodnjom namještaja u RH bavi se oko 655 poduzeća s približno 7000 zaposlenih i ukupnim godišnjim prihodima od gotovo četiri milijarde kuna. Uz proizvodnju namještaja, velike izvozne potencijale ima i proizvodnja masivnoga parketa. U prvih je devet mjeseci 2019. iz RH izvezeno 444 000 t parketa u vrijednosti od približno 200 milijuna eura, što je 15 milijuna eura više nego u istom razdoblju 2018.
| Drvnoindustrijska proizvodnja u 2018. | |
| Vrste drvnoindustrijskih proizvoda | Količina |
| Drvo u obliku iverja i sl. čestica | 587 400 m3 |
| Drvni peleti | 305 900 t |
| Ostali aglomerati | 56 200 t |
| Piljeno drvo | 1 459 700 m3 |
| Četinjače | 289 000 m3 |
| Listače | 1 170 700 m3 |
| Drvne ploče | 183 000 m3 |
| Furnirske ploče | 44 600 m3 |
| Ploče iverice | 138 400 m3 |
| Drvna celuloza – mehanička i polukemijska | 38 800 t |
| Papir i karton – materijali za pakiranje | 333 200 t |
Danas u pilanskoj obradbi drva prevladava piljenje listača. S obzirom na drvni potencijal proizvodnja ploča iverica je iznimno niska. Proizvodnja peleta iz → drvne biomase je intenzivna, no uglavnom okrenuta izvozu.
Suvremene tehnologije u hrvatskoj drvnoj industriji danas
Primjena numerički upravljanih strojeva i računalno vođenje procesa odvija se u svim suvremeno opremljenim pogonima hrvatske drvne industrije (od pilanske obradbe drva, hidrotermičke obradbe drva, proizvodnje furnira i ploča do najsloženijih procesa u visokom stupnju finalizacije). U pilanskoj obradbi drva primjenjuju se oprema, uređaji i računalni programi za 3D skeniranje i vizualizaciju trupaca i piljenica, detektiranje grešaka, optimiziranje krojenja i raspiljivanja te razvrstavanje piljene građe. Suvremena energetska postrojenja na drvnu biomasu i sušenje drva vođena su računalno te je omogućen njihov nadzor na daljinu. U primjeni su i suvremena tehnološka rješenja → hidrotermičke obradbe drva. U finalnoj proizvodnji uvode se ekološki premazi za drvo (laneno ulje) te sintetske smole sa smanjenim udjelom slobodnoga formaldehida. U proizvodnju ploča iverica uvedena je tzv. kontinuirana preša, koja omogućuje kontinuirano praćenje tehnoloških parametara i programsko vođenje proizvodnoga procesa te osigurava veće proizvodne kapacitete i kvalitetu ploča. Centriranje trupaca za ljuštenje furnira provodi se primjenom laserskog 3D skenera. Finalna obradba drva i drvnih materijala provodi se CNC uređajima; u primjeni su i petoosni obradbeni centri najnovije generacije koji sadržavaju tri translacijske osi te dvije rotacijske, a programski su podržani CAD/CAM sustavom.
U drvnoindustrijskim pogonima instalirani su i roboti za manipulaciju različitih vrsta piljenica te za izvođenje postupaka bojenja i premazivanja u lakirnicama. Laserska tehnologija odavno je u uporabi u pogledu označavanja i mjerenja, a u posljednje je doba sve prisutnija u postupcima laserskog krojenja materijala (furnirske ploče, tanje piljenice) i u izradbi oblikovnih elemenata i grafičkoga dizajna. Slična se tehnologija primjenjuje i za lasersko kantiranje (nanošenje rubnih traka na drvne ploče). Suvremena tehnološka rješenja uvode se u kogeneracijska postrojenja za spaljivanje drvnih ostataka i proizvodnju električne i toplinske energije (sušenje drva, grijanje pogona te stambenih i poslovnih prostora). Poduzeće Strizivojna Hrast prvo je u RH pustilo u rad kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju električne i toplinske energije na bazi izgaranja drvne biomase (2011). Osim navedenoga, danas su najznačajnija drvnoindustrijska poduzeća s instaliranim kogeneracijskim postrojenjima na drvnu biomasu Slavonija DI, Kircek iz Ljubešćice, Drvni centar Glina, Cedar te → Spin Valis iz Požege.
Značaj drvnoga gospodarstva danas
Preradba drva i proizvodnja namještaja imaju značajnu ulogu u hrvatskom nacionalnom gospodarstvu. Poslovni subjekti zauzimaju važno mjesto u konceptu ruralnoga razvoja i imaju obilježje maloga gospodarstva koje je nositelj zapošljavanja i ravnomjernoga regionalnog razvoja. Uporaba drva ima poseban značaj za razvoj zelenoga gospodarstva i zelenih tehnologija, ali drvna industrija ne ostvaruje dovoljno visoku dodanu vrijednost u odnosu na mogućnosti. RH, u odnosu na druge države članice EU-a, ima najniži postotak uporabe drva u graditeljstvu i najmanji udio drva u gradnji niskoenergetskih i pasivnih kuća.
Šumarstvo, preradba drva i proizvodnja namještaja djelatnosti su povezane u lanac stvaranja dodane vrijednosti te su primjer kružnoga gospodarstva kao strateške odrednice politike EU-a. Europske smjernice o kružnome gospodarstvu, kaskadnoj uporabi drva i održivome razvoju zasad su u RH uglavnom na razini privlačnih marketinških poruka. Među rijetkim iznimkama ističe se proizvodnja ploča iverica, kojom se postiže visoka dodana vrijednost, uz mogućnost višestrukog recikliranja ploča te uporabe drvnih ostataka u proizvodnji.
Najznačajnija su poduzeća hrvatske drvne industrije danas Prima Commerce, Bjelin, Florian grupa, Spačva, Požgaj grupa, Spinvalis, DI Klana, TVIN, Slavonija DI, Cedar, Šerif export-import, Strizivojna hrast, PPS–Galeković, Ciprijanović, Prostoria, MMM–Vukelić, Kronospan Cro. U tim je poduzećima zaposleno više od 9000 radnika. Uz primarnu (pilanske) obradbu i sušenja drva, poduzeća se bave proizvodnjom namještaja od masivnoga drva i drvnih ploča, drvenih kuća, stolaca (klasičnog, rustikalnog i modernog dizajna), ploča od masivnoga drva, furnira (rezani, ljušteni), podnih obloga (masivni i višeslojni parket, seljački pod, lamel-parket), vanjske i unutarnje stolarije, lijepljenih elemenata, lameliranih otpresaka, ploča iverica (sirove, oplemenjene), briketa, peleta, električne energije (kogeneracijska postrojenja) i ostalih drvnih proizvoda te opremanjem interijera. Izrazito su izvozno orijentirana na europsko i svjetska tržišta na koja plasiraju 70–85% svojih proizvoda.
S. Frančišković: Drvna industrija u NR Hrvatskoj. Šumarski list, 79(1955) 11–12, str. 491–503.
S. Frančišković: Na kraju drugog decenija »Drvne industrije«. Drvna industrija, 20(1969) 7–8, str. 113–115.
Z. Šimončić: Drvna industrija Hrvatske u gospodarskoj krizi 1930–1934. godine. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 8(1976) 1, str. 167–275.
I. Karaman: Društveno-ekonomski uvjeti razvoja »Kombinata Belišće« do 1918. godine. U: »Kombinat Belišće« kao činilac privrednog razvoja (zbornik radova), Osijek, 1980., str. 79–93.
I. Milinović: Sadašnje stanje i tendencije razvoja drvne industrije (savjetovanje). Drvna industrija, 35(1984) 11–12, str. 257–260.
H. Volner: Drvna industrija Slavonije s posebnim osvrtom na obitelj Gutmann do kraja 1918. godine. Historijski zbornik, 65(2012) 2, str. 453–476.
Industrijska strategija Republike Hrvatske 2014–2020. Narodne novine, (2014) 126.
Strategija razvoja prerade drva i proizvodnje namještaja Republike Hrvatske 2017–2020. s Akcijskim planom provedbe 2017–2020. Narodne novine, (2017) 44.
Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama. Komunikacija Europske komisije. (Bruxelles, 2013)
Katalog Hrvatske drvne industrije. (Zagreb, 2014)
Drvna industrija i proizvodnja namještaja u Republici Hrvatskoj. Analiza izvoznih mogućnosti. Hrvatska gospodarska komora. (Zagreb, 2021)
S. Frančišković, A. Potočić: DRVNA INDUSTRIJA. Šumarska enciklopedija, sv. 1, 1980., str. 363–367.
