Objavljeno: .
Ažurirano: 15. lipnja 2022.

prehrambena industrija, gospodarska djelatnost koja s pomoću suvremenih tehnika i procesa prerađuje prehrambene sirovine biljnog ili životinjskog podrijetla u različite poluproizvode, nusproizvode ili gotove proizvode.

Prehrambena industrija razvija nove proizvode, uvodi nove procese preradbe utemeljene na najnovijim znanstvenim spoznajama, provodi stalnu kontrolu kakvoće proizvoda te primjenjuje suvremene metode pakiranja i skladištenja. Važan segment njezina poslovanja je i marketing kojega je zadatak promidžba proizvoda i njihovo uvođenje na tržište. Za uspješno poslovanje nužne su joj kvalitetne sirovine, poznavanje i razvoj tehnoloških procesa preradbe, primjena znanja o fizikalno-kemijskim svojstvima sirovina te utjecaj procesa na nutritivna, energetska i senzorska svojstva proizvoda (o čemu brinu timovi stručnjaka različitih profila, od agronoma, inženjera prehrambene i biotehnologije, inženjera strojarske i elektrotehničke struke do ekonomista, financijskih stručnjaka i dr.). Osnovna odlika prehrambene industrije, koja ju čini specifičnim područjem, njezina je povezanost s poljoprivredom. Kako prehrambena industrija osigurava plasman primarne poljoprivredne proizvodnje na tržište, neizravno utječe i na razvoj poljoprivrede i pratećih djelatnosti. Veze prehrambene industrije s poljoprivredom iznimno su važne za obje djelatnosti, a očituju se u kvantitativnom (ekonomičnost proizvodnih kapaciteta) i kvalitativnom smislu (usmjeravanje poljoprivredne proizvodnje na poželjne tehnološke odlike kao što su odgovarajuće pasmine životinja ili sorte biljaka).

Farma mliječnih krava Topolik poduzeća Belje plus

Etiketa  za sirup od višnje maraske Amarena poduzeća Maraska

Reklamni plakat poduzeća Gavrilović, rad A. Maurovića, 1939.

Za uspješno provođenje tehnoloških procesa proizvodnje prehrambenih proizvoda nužno je da pogoni i sav proizvodni proces prehrambene industrije budu pomno isplanirani, a to se provodi izradbom tehnološkoga projekta koji prethodi samoj izgradnji pogona. Projektiranje proizvodnoga pogona uključuje sve faze njegova razvoja, od ideje i odabira tehnološkoga procesa do izgradnje i puštanja u pogon. Tehnološki projekt temeljni je projekt iz kojeg proizlaze svi ostali projekti (arhitektonski, građevinski, elektrotehnički, strojarski). Njime se detaljno razrađuje idejno rješenje te daje kvalitativna i kvantitativna osnova o tome što će se proizvoditi, u kojoj količini i na koji način. Sadržava detaljan opis tehnološkoga procesa, popis uređaja i opreme te njihov razmještaj u prostoru, tlocrt pogona i proizvodne linije, normative, recepture, analizu sirovina, pomoćnih materijala i proizvoda, izbor kapaciteta, opise transporta, potrebne energije, energenata, higijensko-tehničke zaštite, potrebe za radnom snagom te sustave kontrole.

Proizvodni pogon poduzeća Vindija

Linija za proizvodnju čokolade poduzeća Zvečevo

Vođenje proizvodnoga procesa treba biti automatizirano jer se jedino tako mogu uskladiti mnogobrojni procesni parametri i dobiti proizvodi ujednačene kvalitete. Na proizvodni proces i kakvoću gotovih proizvoda utječu način vođenja procesa, kontrola kvalitete te sanitacija. Kontrola kvalitete sirovina, svih pomoćnih materijala te gotovih proizvoda provodi se kontinuirano suvremenim analitičkim i senzorskim metodama u laboratorijima koje veća prehrambena poduzeća imaju u sklopu svojih pogona. U pogonima prehrambene industrije provodi se i stroga sanitacija kojom se nastoji spriječiti svako moguće zagađenje proizvoda, strojeva i druge opreme. Od 2009. u hrvatskim pogonima prehrambene industrije (ali i ostalih subjekata u poslovanju s hranom) primjenjuje se sustav HACCP (akronim od engl. Hazard Analysis and Critical Control Point), kojim se provodi samokontrola, odn. analiziraju se opasnosti i kritične kontrolne točke pogona kako bi se u konačnici proizvela zdravstveno ispravna hrana.

Najvažnije grane prehrambene industrije su: preradba žita (→ mlinski proizvodi), proizvodnja → ulja i masti, → šećera, → konditorskih proizvoda, → gotove hrane, preradba → mesa, → ribe, → mlijeka te → voća i povrća.

Prehrambena industrija u Hrvatskoj

Početci

S obzirom na povezanost prehrambene industrije s poljoprivrednom proizvodnjom, prehrambena se industrija najprije i najsnažnije razvila na području Slavonije i središnje Hrvatske, gdje se još uvijek nalaze neka od najvećih hrvatskih prehrambenih poduzeća. Prva veća poduzeća prehrambene industrije javila su se u XVIII. st., a u značajnijem su se broju počela osnivati tijekom druge polovice XIX. st. i početkom XX. st. U to doba razvila su se poduzeća za preradbu duhana (→ Tvornica duhana Rijeka, osnovana 1851., → Tvornica duhana Zagreb, 1870. i → Tvornica duhana Rovinj, 1872), šećera (→ Tvornica šećera Rijeka, 1752. i → Tvornica šećera Osijek, 1905), ulja (→ Zvijezda plus, 1916., Zagreb; Industrija ulja, 1917., Koprivnica; → Podravka), mlijeka (→ Zdenka mliječni proizvodi, 1897., Veliki Zdenci; → Sirela, 1901., Bjelovar; Prva hrvatsko-slavonska središnja maslarna Pavao Stube, 1903., Đakovo; Gradska mljekara, 1912., Zagreb; → Dukat; Mljekarna Slavija, 1924., Staro Petrovo Selo) i mineralne vode (→ Jamnica plus, 1828., Pisarovina), preradbu mesa (→ Gavrilović, 1690., Petrinja; Prva zagrebačka tvornica salame, suhomesnate robe, kobasica i masti K. Rabus i sin, 1871., Zagreb; → Sljeme; Industrija mesnih proizvoda Zaprešić, 1918; Osječka industrija mesnate robe i masti, 1920; Prva bjelovarska tvornica suhomesnate robe Josipa Svobode, 1922), za prženje kave i preradbu kakaovina (→ Franck, 1892. i Pržiona kave Olga, 1920., Zagreb), proizvodnju pekarskih (→ Zagrebačke pekarne Klara, 1909) i mlinskih proizvoda (Zagrebački paromlin, 1862; Prvi osječki mlin na valjke, 1879. i Union, 1891., Osijek; → Čakovečki mlinovi, 1893; Paromlin → Karolina, 1898., Osijek; → Mlinar, 1903., Križevci; Narodna mlinska i gospodarstvena industrija, 1920., Zagreb) te tjestenine (Prva hrvatska tvornica tjestenine Suprema, 1918., Zagreb, Prvi hrvatski primorski paromlin i tvornica tijesta Art, Senj; Tvornica tjestenine paromlina Union, Osijek), piva (Pivovara → Dragutina Lobea, 1851., Nova Gradiška; → Karlovačka pivovara, 1854; → Osječka pivovara, 1856; Pivovara A. Katza i sinovi, 1876., Križevci; → Zagrebačka pivovara, 1892; Sisačka pivovara, 1854; Daruvarska pivovara, 1840; Otočke pivovare i sredotočne pecare žeste, 1904), alkoholnih pića, octa i kvasca (Tvornica likera, voćnih destilata i octa → Franjo Pokorny, 1863; Tvornica konjaka Patria, 1886; Arko, tvornica vina i rakije, 1867; → Vladimir Arko, sve u Zagrebu; Tvornica octa, likera i ruma A. Herman, 1874., Varaždin; Tvornica kvasca i špirita → Žumberak, 1875., Savski Marof; Tvornica octa B. Neumann, 1892., Zagreb; Gospodarska Zadruga za proizvodnju žeste, 1919., Osijek; Stock Cognac, 1921., Požega; → Zvečevo), pjenušca (Tvornica šampanjca A. Haltera, 1859., Varaždin; Tvornica šampanjca i pjenušca Barta, 1920., Zagreb; Tvornica šampanjca kraljevske zemaljske vinogradarske i voćarske škole, Ilok), konditorskih proizvoda i čokolade (→ Koestlin, 1920., Bjelovar; → Kraš, 1911., Zagreb; → Kandit, 1920., Osijek; Zvečevo, 1921., Požega) te ledane (Zagrebačka ledana, 1904; Bjelovarska ledana, 1913; Tvornica leda I. N. Schulhof, Osijek; Tvornica leda gradske općine Požega, 1911). U tom su razdoblju djelovale i Tvornica dijetetskih proizvoda Dr. A. Wander (osnovana 1929. u Zagrebu; → Cedevita), tvornica za proizvodnju brašna za prehranu djece Salubra (1919., Zagreb) i Tvornica hranivih sredstava Vital (1922., Zagreb). Industrija konzerviranja voća u tom se razdoblju tek počela razvijati, jer se voće uglavnom rabilo za proizvodnju rakija, vrlo malo za preradbu u pekmez, a još manje za konzerviranje. Konzerviranje voća i njegova preradba u pekmeze uglavnom se odvijala u kućanstvima za vlastite potrebe. Unatoč takvim, za razvoj industrije nepovoljnim okolnostima, u Zagrebu je 1918. osnovana prva tvornica za konzerviranje voća Hortus, a otvorene su i etivaže u Sisku, Capragu i Zagrebu.

Tvornica Arko, pogled iz Vlaške ulice, Zagreb, 1929., Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine – fototeka (MK, UZKB–F), foto Vladimir Horvat

Čakovečki paromlin i munjara, unutrašnjost mlina, početak XX. st., Čakovečki mlinovi

Nosiljka (gajba) za pivo Prve slavonske parne pivare i tvornice leda Cajetana Šepera, početak XX. st., Muzej Slavonije Osijek

Reklamni materijal s prikazom tvornice Stock Cognac Medicinal

Reklama za proizvod Ovomaltine zagrebačke podružnice poduzeća Dr. A. Wander, časopis Svijet, 1930.

Reklamni plakat Pravi Franck, 1930–40 Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb (MUO-019956)

Na istočnoj obali Jadranskog mora razvila se snažna industrija vezana uz preradbu i konzerviranje ribe (→ Mirna, 1877., Rovinj; → Jadranka 1892., Vela Luka; → Mardešić, 1905., Sali na Dugom otoku; → Sardina, 1907., Postira na Braču; → Neptun, 1946) te proizvodnju likera (→ Maraska, 1768., Zadar; Prva odlikovana dalmatinska parna destilerija, 1870., Split; Tvornica maraskina i finih likera G. S. Matavulj, 1884., Šibenik; Tvornica likera Ivan Jelić, 1886., Šibenik; Prva jugoslavenska odlikovana tvornica maraskina i likera Buzolić i Co., 1897., Split) i tjestenine (Odlikovana tvornica tijesta i dvopeka F. Rolland, Dubrovnik; → Cetina, 1922., Omiš; Vlasta, 1922., Split). Preradba maslina i proizvodnja ulja u to je doba još uvijek imala zanatski, odnosno zadružni karakter. Sakupljanje i preradba industrijskog i ljekovitog bilja (buhača, ružmarina, kadulje, lovora) uglavnom se odvijala unutar zadruga. Eterična ulja proizvodila su se samo u tvornici Mirava osnovanoj 1922. u Splitu.

Reklama društva Fratelli Mardesich, Državni arhiv Split

Razdoblje nakon II. svj. rata

Tehnološki naprednija prehrambena industrija u Hrvatskoj počela se razvijati tek nakon II. svj. rata, kada su se razvijale i neke posve nove vrste prehrambenih industrija (dodatci jelima, proizvodnja krutih biljnih masti, margarina i sl.). Postojeća prehrambena poduzeća u tom su razdoblju nacionalizirana, a osnovana su i mnoga nova, koja danas djeluju pod nazivima: Tvornica ulja Čepin (1942), → Vupik plus (1945., Vukovar), Podravka (1947., Koprivnica), → Sladorana (1942., Županja), → Vindija (1959., Varaždin), → Ledo plus (1958., Zagreb) i → Viro tvornica šećera (1976., Virovitica). Nakon II. svj. rata (1946) u Zagrebu je osnovana i tvornica procesne opreme za prehrambenu i kemijsku industriju → Jedinstvo, koja je proizvodila pokretne kuhinje, pekare, postrojenja za preradbu i konzerviranje voća i povrća, preradbu ribe, mljekare, uljare, špiritane, klaonice, šećerane i pivovare. Dio vlastitih inovacija zaštitila je patentima, poput postupka za cirkulacijsko isparavanje soka i pripadajući uređaj (isparna stanica) koji se rabio u procesu preradbe rajčice. Početkom 1970-ih poduzeće je svoja postrojenja izvozilo u SAD, većinu europskih zemalja i u neke južnoameričke, azijske i afričke države.

Tvornica šećera Boris Kidrič, 1950-ih

Proizvodna linija poduzeća Ledo, druga polovica XX. st.

Pakiranje kocaka mesnih juha u poduzeću Podravka, 1963.

Pogon za punjenje ulja u boce u Tvornici ulja Zagreb

Čak i u kriznim poslovnim uvjetima, tijekom Domovinskoga rata te tijekom gospodarske krize potkraj prvoga desetljeća XXI. st., hrvatska je prehrambena industrija uspjela zadržati stabilnost poslovanja, pokazavši time otpornost prema smanjenju osobne potrošnje i općem padu gospodarske aktivnosti. Strateška važnost prehrambene industrije u gospodarstvu RH došla je do izražaja 2008–13. kada je unatoč gospodarskoj krizi ostvarila rast od 8,5%, a u tom su razdoblju osnovana i neka nova poduzeća prehrambene industrije poput → Cromarisa (2009., Zadar).

Prehrambena industrija danas

U usporedbi s drugim granama prerađivačke industrije u RH, prehrambena industrija ostvaruje najveći ukupni prihod i zapošljava najviše ljudi. Prema podatcima Državnoga zavoda za statistiku, 2018. registrirana su 3253 poduzeća za proizvodnju prehrambenih proizvoda, a sektor proizvodnje hrane i pića zapošljavao je 58 184 radnika. Prema podatcima Ekonomskog instituta u Zagrebu, prehrambena industrija ostvaruje 4% udjela u BDP-u u RH, od toga s 3,1% sudjeluje proizvodnja hrane, a s 0,9% proizvodnja pića. Udjel prehrambene industrije u BDP-u prerađivačke industrije iznosi 28,2%, a udjel u ukupnoj zaposlenosti 24%. Uglavnom je riječ o malim i srednje velikim poduzećima koja su ostvarila 32,2% ukupnih prihoda. Tijekom 2015. ostvareni izvoz proizvoda prehrambene industrije iznosio je 1575,94 milijuna eura dok je uvoz iznosio 2547,43 milijuna eura. Najvažnija su izvozna odredišta hrvatskih prehrambenih proizvoda tržišta EU-a, BiH i Srbije, a najviše se uvoze prehrambeni proizvodi podrijetlom iz Njemačke, Italije, Nizozemske, Brazila i Mađarske.

Proizvodnja svježeg mesa u poduzeću PIK Vrbovec

Pogon za preradbu u poduzeću Cromaris

Pogon za preradbu slatkovodne ribe poduzeća PP Orahovica, Čačinci

Proizvodnja čajnog peciva Domaćica u poduzeću Kraš

Proizvodna linija gazirane prirodne mineralne vode Jamnice u poduzeću Jamnica plus

Proizvodna linija mlijeka u poduzeću Vindija

Najprofitabilnije su grane prehrambene industrije proizvodnja i preradba mlijeka, čaja i kave, proizvodnja piva i bezalkoholnih pića te konditorska industrija. Najznačajniji su izvozni proizvodi hrvatske prehrambene industrije dodatci jelima (→ Vegeta), gotove juhe, keksi i vafli, maslinovo ulje, pivo i alkoholna pića. Prehrambena je industrija najrazvijenija na području Grada Zagreba i Zagrebačke županije te u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Najznačajnija prehrambena poduzeća u RH, s obzirom na ukupni prihod ostvaren u 2016. bila su Vindija, Podravka, Dukat, Mesna industrija braća Pivac, PIK Vrbovec, Kraš, Franck te tvornice šećera Osijek i Viro.


Ostali podatci
Što pročitati?

J. Lakatoš: Industrija Dalmacije. Zagreb, 1923.

J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1924.

V. Bojić-Turčić: HACCP i higijena namirnica. Zagreb, 2000.

T. Lovrić: Procesi u prehrambenoj industriji s osnovama prehrambenog inženjerstva. Zagreb, 2003.

Što posjetiti?
Iz arhive LZMK-a

T. Lovrić, V. Piližota: PREHRAMBENA TEHNOLOGIJA. Tehnička enciklopedija, sv. 11, 1988., str. 72–82.

prehrambena industrija
Čišćenje i ukutijavanje usoljene ribe u Tvornici za preradu ribe »Mardešić« u Salima na Dugom otoku

Gospodarska djelatnost koja se bavi preradom poljoprivrednih proizvoda u različite poluproizvode, nusproizvode ili gotove proizvode.

Kategorije i područja