Prehrambeno-biotehnološki fakultet (PBF), visokoškolska i znanstvenoistraživačka ustanova Sveučilišta u Zagrebu, koja izvodi sveučilišne studije u znanstvenim poljima biotehnologije, prehrambene tehnologije i nutricionizma, te predstavlja središte znanstvenog i stručnog razvoja tih polja u Hrvatskoj.







Početak studija

Kolegiji budućega studija od 1920-ih predavali su se na Tehničkoj visokoj školi (→ Tehnički fakultet; sv. 4) u Zagrebu. Potkraj toga desetljeća na Kemijskom odjelu Fakulteta → Matija Krajčinović osnovao je Zavod za organsku kemijsku tehnologiju koji je okupio kolegije Tehnologija vrenja (alkohola, piva, octa), Tehnička mikologija, Tehnologija ulja i masti, Kemija živežnih namirnica i Kemija namirnica. Područje je dobilo dodatan poticaj 1946. osnutkom Zavoda za tehničku botaniku i tehničku mikrobiologiju, na čelu s → Bogdanom Varićakom. Nakon II. svj. rata potrebe prehrambene industrije zahtijevale su nov visokostručni kadar pa je početkom 1950-ih osnovan Zavod za prehrambenu tehnologiju.

Početak samostalnoga studija obilježen je osnutkom vlastita odsjeka 1956., kada je Tehnički fakultet podijeljen na četiri fakulteta, pri čemu je među ostalim nastao Kemijsko-prehrambeno-rudarski fakultet. Činili su ga novoosnovani Prehrambeno-tehnološki odsjek te postojeći Kemijsko-tehnološki (→ Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije; FKIT) i Rudarski odsjek (→ Rudarsko-geološko-naftni fakultet). Prvi starješina odsjeka bio je → Viktor Hahn. U organizaciji odsjeka među ostalima sudjelovali su industrijski stručnjaci Mihajlo Mautner, → Siniša Ban, Marijan Rac, → Vjera Marjanović-Krajovan, Ivo Spalatin i Alfred Jaeger. Fakultet je 1957. preimenovan u Tehnološki fakultet, a starješinom odsjeka imenovan je → Pavao Mildner. Nastava se održavala u teškim uvjetima na više lokacija, a okolnosti su se znatno promijenile dobivanjem vlastite novoizgrađene zgrade u Pierottijevoj ulici 6 (1962). Širenjem nastavnoga programa, odsjek je 1960/61. promijenio naziv u Biotehnološki odjel. Od 1974. djelovao je kao OOUR Institut prehrambenog i biokemijskog inženjerstva, a 1979. pod novim nazivom OOUR Prehrambeno-biotehnološki fakultet izdvojio se iz sastava Tehnološkoga fakulteta i udružio u RO Prehrambeno-biotehnološki institut. Od 1990. Prehrambeno-biotehnološki fakultet djeluje samostalno.

Nastava

U početcima studija organizirani su prehrambeno-tehnološki, biotehnološki i tehnološko-analitički studijski smjer. Nastava prve dvije godine studija tek se minimalno razlikovala od nastavnoga plana kemijsko-tehnološkoga studija te su je provodili već zaposleni profesori, a novozaposleni honorarni nastavnici pozvani iz industrije vodili su nastavu kasnijih studijskih godina. Prvi nastavnik odsjeka, iz kolegija Opća mikrobiologija, bio je Boris Vrtar (1916–2012). Nastavni je program znatnije izmijenjen 1960/61., kada su uvedeni kolegiji iz više biotehnoloških procesa. U suradnji s farmaceutskom tvornicom → Pliva, 1960. uveden je poslijediplomski studij Kemija i tehnologija antibiotika, a potom i studiji prehrambene tehnologije, fermentativne tehnologije, kemijske mikrobiologije i analitike namirnica (1965). Prema specifičnim potrebama industrije od 1963. provodili su se i dvogodišnji studiji za izobrazbu pogonskih inženjera. Reformom studija 1978. pojačana je procesno-tehnološka orijentacija, a diplomski studij činili su smjer prehrambenog te biokemijskog inženjerstva, od 1984. i nutricionizma. Posljednja je znatnija promjena studija bilo usklađivanje s odredbama Bolonjske deklaracije. Od 2005. provode se preddiplomski studiji prehrambene tehnologije, biotehnologije i nutricionizma, od 2008. diplomski studiji prehrambenog inženjerstva, upravljanja sigurnošću hrane, bioprocesnog inženjerstva, molekularne biotehnologije i nutricionizma. Poslijediplomski doktorski studij najprije se provodio u tri smjera, koji su 2014. objedinjeni pod nazivom Biotehnologija i bioprocesno inženjerstvo, prehrambena tehnologija i nutricionizam. Kvaliteta i sigurnost hrane te Upravljanje hranom poslijediplomski su specijalistički studiji.

Organizacija

Iz zavoda nekadašnjega Tehnološkog fakulteta (TF) na prehrambenom odjelu 1956. organizirani su Zavod za prehrambeno inženjerstvo, Zavod za operacije prehrambene industrije, Zavod za analitiku živežnih namirnica, Zavod za mikrobiologiju i Zavod za sirovine prehrambene industrije. Uvođenjem novih kolegija, 1963. rad zavoda preuzele su Katedra za prehrambene tehnologije, Katedra za inženjerstvo, Katedra za kemiju prehrane s analitikom, Katedra za biotehnologiju, Katedra za organsku kemiju s tehnologijom i katedra za biokemiju te Kolegiji izvan katedri. Od 1971. su ponovno uvedeni zavodi s laboratorijima. Fakultet okuplja šest zavoda s 31 laboratorijem, dvije katedre i pet kabineta, kao i dva centra, koji samostalno djeluju od 1979.

Zavod za biokemijsko inženjerstvo sljednik je Zavoda za tehničku botaniku i tehničku mikrobiologiju TF-a (1956. Zavod za tehničku mikroskopiju i tehničku mikrobiologiju), 1958–80. na čelu s → Verom Johanides. Zavod je od 1963. djelovao kao Katedra za biotehnologiju s pet laboratorija: Laboratorij za biologiju s tehničkom mikroskopijom, Laboratorij za opću mikrobiologiju, Laboratorij za industrijsku mikrobiologiju, Laboratorij za tehnologiju vrenja i Laboratorij za kemiju i tehnologiju antibiotika. Zavod današnji naziv nosi od 1980. te ima šest laboratorija: Laboratorij za biologiju i genetiku mikroorganizama, Laboratorij za biokemijsko inženjerstvo, industrijsku mikrobiologiju i tehnologiju piva i slada, Laboratorij za tehnologiju i primjenu stanica i biotransformacije, Laboratorij za opću mikrobiologiju i mikrobiologiju namirnica, Laboratorij za tehnologiju antibiotika, enzima, probiotika i starter kultura (1957. Laboratorij za kemiju i tehnologiju antibiotika, 1976. Laboratorij za tehnologiju antibiotika i enzima, 2006. Laboratorij za tehnologiju antibiotika, probiotika i enzima) te Laboratorij za bioinformatiku (voditelja → Daslava Hranuelia, osnovan 2002). Među voditeljima Zavoda i laboratorija istaknuli su se i → Marija Alačević, → Jasna Franekić Čolić, → Senadin Duraković, → Predrag Horvat, → Zlatko Kniewald, → Blaženka Kos, → Vladimir Marić, → Božidar Šantek, → Jagoda Šušković, → Gavra Tamburašev, → Zoran Zgaga te industrijski stručnjak → Marijan Bošnjak.















Zavod za prehrambeno-tehnološko inženjerstvo osnovan je kao Zavod za opću kemijsku i prehrambenu tehnologiju TF-a. Zavodski Laboratorij za procesno-prehrambeno inženjerstvo (1956. Laboratorij za opću tehnologiju živežnih namirnica) današnji naziv nosi od 1978., a dosadašnji voditelji bili su → Vesna Lelas, → Tomislav Lovrić, → Zoran Herceg i → Božidar Rogina. Iz današnjega Laboratorija za procese konzerviranja i preradu voća i povrća (1958. Laboratorij za tehnologiju prerađevina voća i povrća, 1971. Laboratorij za procese konzerviranja i preradu voća, povrća i vinarstvo, današnji naziv od 1998) nastao je i Laboratorij za tehnologiju i analitiku vina (1988. Laboratorij za tehnologiju i analitiku pića, utemeljiteljice → Gordane Konja) te Laboratorij za procesno-prehrambeno inženjerstvo. Laboratorij za tehnologiju ulja i masti osnovan je 1957., a iz njega je 2002. nastao i Kabinet za tehnološko projektiranje. Laboratorij za biološku obradu otpadnih voda osnovao je 1984. S. Ban kao Laboratorij za testiranje otpadnih voda, a današnji naziv nosi od 1997. Prije toga se istraživanje otpadnih voda provodilo u Laboratoriju za tehnologiju vrenja i biološku obradu otpadnih voda (danas Laboratorij za tehnologiju vrenja i kvasca). Laboratorij za tehnologiju ugljikohidrata i konditorskih proizvoda (1956. Laboratorij za tehnologiju šećera i škroba) danas vodi → Draženka Komes. Dio su Zavoda i Laboratorij za tehnologiju vrenja i kvasca (1957. Laboratorij za tehnologiju vrenja, 1976. Laboratorij za tehnologiju vrenja i biološku obradu otpadnih voda, današnji naziv od 1997), Laboratorij za tehnologiju mesa i ribe (1957), Laboratorij za tehnologiju vode (1957. Laboratorij za tehnologiju vode i goriva, 1984. Laboratorij za tehnološke i otpadne vode, današnji naziv od 2013), Laboratorij za tehnologiju mlijeka i mliječnih proizvoda (1960) te od 1977. Laboratorij za kemiju i tehnologiju žitarica (1960. Laboratorij za tehnologiju proizvodnje i prerade brašna Zavoda za kemiju namirnica → Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta, današnji naziv od 1999). Laboratorij za pakiranje hrane 2008. osnovala je → Kata Galić kao katedru unutar Zavoda za kemiju i biokemiju, a pod današnjim nazivom i unutar tog Zavoda djeluje od 2009. Laboratorij za procese sušenja i praćenje stabilnosti biološki aktivnih spojeva (2013. osnovala ga je → Verica Dragović Uzelac). Dio Zavoda je i Kabinet za procese pripreme hrane. Među voditeljima laboratorija istaknuli su se i → Rajka Božanić, → Duška Ćurić, → Margareta Glancer-Šoljan i → Karin Kovačević Ganić.















Zavod za kemiju i biokemiju okuplja šest laboratorija koji su 1956. osnovani kao dio kemijskog odsjeka TF-a: Laboratorij za opću i anorgansku kemiju i elektroanalizu (na čelu s → Ivanom Filipovićem i Ivanom Piljcem), Laboratorij za organsku kemiju (poslije Zavod za organsku kemiju s tehnologijom, od 1979. Laboratorij za primijenjenu organsku kemiju), Laboratorij za analitičku kemiju (prije Zavod za anorgansku i analitičku kemiju), Laboratorij za fizikalnu kemiju i koroziju (1956. Zavod za fizikalnu kemiju, 1957. Laboratorij za fizikalnu kemiju Biotehnološkog odjela, 1975–79. Zavod za fizikalnu kemiju kemijskoga dijela TF-a) i Laboratorij za biokemiju (pročelnika → Slobodana Barbarića). Laboratorij za toksikologiju 1988. osnovala je → Jasna Kniewald, a nastava iz tog područja 1974–88. održavala se u Laboratoriju za biokemiju.

Zavod za procesno inženjerstvo okuplja tri laboratorija i dva kabineta. U Laboratoriju za tehnološke operacije (nekadašnji Zavod za operacije prehrambene industrije), istaknuli su se profesori → Veljko Brlek (sv. 1), → Ivan Lovreček, viši predavač Svetozar Stanišić (predstojnik 1960–76), → Egon Bauman, → Branko Tripalo i → Damir Ježek. Nastavu iz termodinamike su ugovorno izvodili V. Brlek (1956–62) i → Ivan Turk (sv. 1) (1963–66), 1967–78. održavala se u Zavodu za termodinamiku i strojarstvo TF-a (nastavnik → Ivo Kolin), potom u sklopu Laboratorija za tehnološke operacije (→ Emil Hnatko; sv. 1) te od 2002. u Kabinetu za tehničku termodinamiku (D. Ježek), danas Laboratoriju za tehničku termodinamiku. Laboratorij za mjerenje, regulaciju i automatizaciju djeluje od 1957., a među najznačajnijim profesorima bio je → Želimir Kurtanjek. U Zavodu još djeluju Kabinet za osnove inženjerstva (1957. Zavod za strojarstvo, od 1996. Katedra za osnove inženjerstva) i Kabinet za matematiku (osnovan 1957., od 1972. niz godina u sastavu Zavoda za matematiku TF-a). Dio Zavoda nekada su bili i Kabinet za općeprogramske osnove (danas Zavod za opće programe), Laboratorij za operacije i procese u duhanskoj industriji (osnovan 1995) i Kabinet za fiziku, kojeg je na Elektrotehničkom fakultetu (→ Fakultet elektrotehnike i računarstva; sv. 4) utemeljio i 1956–82. vodio → Vatroslav Lopašić (sv. 4), a danas se nastava iz fizike provodi unutar Zavoda bez zasebnog kabineta.







Zavod za poznavanje i kontrolu sirovina i prehrambenih proizvoda (1956. Zavod za analitiku živežnih namirnica, 1963. Katedra za kemiju prehrane s analitikom, 1971. Zavod za poznavanje i kontrolu kvalitete namirnica, od 1985. današnji naziv) čine Laboratorij za kontrolu kvalitete u prehrambenoj industriji te Laboratorij za znanost o prehrani i Laboratorij za kemiju i biokemiju hrane (do 2009. jedinstven laboratorij).

Zavod za opće programe čine kabinet za ekonomiju, katedre za strane jezike, tjelesnu i zdravstvenu kulturu, te Laboratorij za održivi razvoj.

Centar za kontrolu namirnica (1962. Prehrambeno-tehnološki institut, 1973. RO Prehrambeno-tehnološki institut, 1981. OOUR Prehrambeno-tehnološki institut) akreditirani je laboratorij hrane za životinje i ljude te predmeta opće uporabe, koji od 1993. djeluje kao zasebna cjelina PBF-a. Osnovan je radi povezivanja znanosti i struke, a 1985–93. djelovao je unutar Zavoda za poznavanje i kontrolu namirnica. Centar čine Odjel za kemiju hrane i predmete opće uporabe te Odjel za mikrobiologiju hrane i predmeta opće uporabe. Na današnjoj adresi, Jagićeva 31, Centar djeluje od 1972.

Centar za prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju, Zadar osnovan je 2007., u svrhu genotipizacije organizama, razvoja novih prehrambenih proizvoda, određivanja biološki aktivnih spojeva i drugih sastojaka te kontrole kvalitete hrane. Centar čine tri laboratorija za genetiku i biotehnologiju, procese sušenja i praćenje stabilnosti biološki aktivnih spojeva te kontrolu kvalitete meda (od 2015).

Dio Fakulteta bio je i Centar za analitiku rezidua, osnovan 2006. radi ispitivanja zdravstvene ispravnosti namirnica (pristutnost ostataka lijekova i mikotoksina te utvrđivanje podrijetla životinjskih proteina).

Znanost i nakladništvo

Fakultet je nositelj mnogih domaćih i međunarodnih znanstvenih projekata, nakladnik sveučilišnih udžbenika i priručnika te časopisa → Food Technology and Biotechnology i → Hrvatski časopis za prehrambenu tehnologiju, biotehnologiju i nutricionizam. Profesori fakulteta zaslužni su za osnutak → Hrvatskoga društva za biotehnologiju (1990) i Hrvatskoga društva prehrambenih tehnologa, biotehnologa i nutricionista (1999). Na poticaj profesora i industrijskih stručnjaka, a s namjenom dodjele stipendija, nagrada i potpora najboljim studentima i mladim istraživačima, 1996. osnovana je → Biotehnička zaklada, prva takva zaklada u hrvatskome visokom školstvu.