Dilj d. o. o., poduzeće za proizvodnju crijepa sa sjedištem u Vinkovcima, osnovano 1922. kao Parna tvornica crijepa i opeke Braća Bohn. Projektirao ju je Dragutin (Karl) Basler, arhitekt i kulturni djelatnik, a sagradili su je braća Stjepan (Štefan) i Mihajlo Bohn, vlasnici nekoliko poduzeća za proizvodnju crijepa i opeke u srednjoj Europi (tvornica u Velikoj Kikindi u Banatu, tvornice u Žombolju, Bekeščabi, Budimpešti, Novome Bečeju i Bedekovčini).
Poduzeće je nastavilo dugogodišnju tradiciju opekarske proizvodnje okolnog područja. Početkom XX. st. na području današnje Vukovarsko-srijemske županije djelovala je 61 ciglana, od kojih se njih šest nalazilo u Vinkovcima. Industrijska proizvodnja crijepa započela je približno 1860. kada je u Vinkovcima sagrađena prva kružna peć (Hoffmanova) i počelo je masovno iskopavanje gline na području grada. U početku je u uporabi bio samo crijep biber, ručne izradbe.
Tvornica crijepa i opeke braće Bohn započela je proizvodnju 1923. kada je sagrađena ljetna kružna peć s umjetnom sušionicom. Kružna peć bila je kapaciteta 220 000 komada dvostruko utorenoga crijepa i 60 000 komada opeke na dan, umjetna sušionica iznad kružne peći kapaciteta 250 000 komada, u zgradi za proizvodnju crijepa bilo je šest preša kapaciteta 31 000 komada na dan. Opeka se proizvodila ručno i prirodno se sušila. Rabila se isključivo kao podloga pri slaganju crijepa u vatrene kanale. Tvornica je imala dvocilindrični parni stroj od 300 KS (223,5 kW). Godine 1924. proširena je ljetna kružna peć, izgrađena je prirodna sušionica za sušenje 218 000 komada crijepa i 20 000 žljebnjaka te su postavljene četiri nove preše. S tim ulaganjima godišnja proizvodnja povećala se na 12 milijuna crepova.
Tvornica je 1941–45. radila s prekidima zbog opasnosti od bombardiranja, ali se proizvodnja normalizirala 1946., nakon obnove oštećenih dijelova; provedena je nacionalizacija i tvornici je promijenjeno ime u Državna tvornica opeke i crijepa Dilj Vinkovci (1946). Proizvodnja se gotovo udvostručila 1947., kada je nabavljena pužna preša za proizvodnju opeke – koja se od tada više nije proizvodila ručno. Ugrađeni ventilatori dimnih plinova (1956) povećali su kapacitete kružnih peći za 25%, a ugradnja ventilatora u sušionicama poboljšala je njihov rad. Ugradnjom ventilatora dimnjaci za odvođenje dimnih plinova visine 40 m i 53 m postali su nepotrebni te su 1957. srušeni.
Proizvodile su se razne patentirane vrste industrijskoga crijepa, a po kvaliteti je nadaleko poznat bio crijep »mali i veliki bon« (nazvan prema braći Bohn): Patent Bohn N° 253 i 333 te Patent Bohn N° 272 (manji format). Potkraj 1950-ih proizvodnja se odvijala tijekom cijele godine, a ne sezonski kao do tada, a bilo je zaposleno približno 800 radnika. Do 1957. Dilj je ušao u krug modernih proizvođača te je proizvodio približno 24% ukupne proizvodnje crijepa u Hrvatskoj. Proizvodnja crijepa 1958. povećana je na 15 milijuna komada na godinu.
U selima Nijemci, Stari Mikanovci, Stari Jankovci i Otok su također djelovale ciglane koje su 1961. integrirane u poduzeće Dilj – industrija građevinskog materijala Vinkovci (Dilj – IGM). U sastav novoga poduzeća, osim vinkovačke tvornice Dilj (tada Pogon I), uključena je vinkovačka Kumanova ciglana koja je od 1954. poslovala pod imenom Poduzeće za proizvodnju opeke, crijepa i preradu drveta Slavonka (Pogon II). Poduzeće je kraće razdoblje bilo integrirano s građevinskim poduzećem Graditelj Vinkovci u Industrijsko-građevinski kombinat Vinkovci (1964–66). Nakon dezintegracije toga poduzeća i vraćanja na prethodni naziv Dilj – IGM, Pogonu I pridodana je ekonomska jedinica Stari Mikanovci, a Pogonu II pridodane su ekonomske jedinice u Otoku, Nijemcima i Starim Jankovcima (1966).
Uvođenje automatizacije proizvodnje započelo je sredinom 1960-ih. Izgrađena je prva tunelska sušionica crijepa (1966), a modernizacija se nastavila uvođenjem uređaja za transport sirovog i suhog crijepa – zbog čega se proizvodnja naglo povećala na 70 milijuna komada crijepa i opeke (1970). Sljedeće je godine proizvodnja dosegnula 80 milijuna komada. Godine 1972. u Dilju se proizvodilo 66% ukupne proizvodnje crijepa u Hrvatskoj. Te godine proizvedena su 44 milijuna komada crijepa i 36 milijuna komada opeke normalnog formata. Godine 1973. započela je i proizvodnja stropnih gredica kojih je te godine proizvedeno 600 000 dužnih metara. Proces automatizacije proizvodnje crijepa visoke kvalitete završen je 1977. te se Dilj tehnološki izjednačio sa zapadnoeuropskom razinom proizvodnje. Godina 1978. zabilježena je u povijesti Dilja po rekordnoj proizvodnji većoj od 100 milijuna komada jedinica normalnog formata.
Proširivao se i proizvodni asortiman pa je tako proizvodnja opečnih blokova započela 1978., a poslije i engobiranog crijepa (1982). Kako bi se osigurala dovoljna količina sirovina, 1982. otvoreno je novo glinište Dren, koje se nalazi zapadno od naselja uz šumu Ljeskovac. Početkom 1980-ih u poduzeću je bilo zaposleno gotovo 1200 radnika. Kao novo tehnološko gorivo uveden je plin i izgrađena je sortirnica pri tunelskim pećima (1985), rekonstruirane su proizvodne linije (1986) te je izgrađena nova tunelska peć (1987).
Početkom procesa privatizacije Dilj je pretvoren u dioničko društvo te je upisan u registar Trgovačkog suda u Osijeku kao Dilj – industrija građevinskog materijala d. d. (1993). Tijekom 2001. došlo je do promjene u vlasništvu – poduzeće Našicecement iz Našica otkupilo je većinu dionica, a poduzeće od 2002. posluje u sastavu našičke → NEXE Grupe, koje su članovi još i IGM Stražilovo Sremski Karlovci, AD Polet IGK Novi Bečej i Tvornica opeke Sarajevo. Jedini dioničar društva Dilj, društvo Našicecement, prihvatilo je odluku o preoblikovanju dioničkog društva Dilj u društvo s ograničenom odgovornošću Dilj (2005).
Potkraj 2009. poduzeće je otvorilo novu tvornicu crijepa velikog formata (Slavonka). Tim je ulaganjem povećan kapacitet proizvodnje. Danas se proizvodnja odvija u pogonima Slavko Knežević i Slavonka. Pogon Slavko Knežević u vinkovačkoj Ciglarskoj ulici obuhvaća tri proizvodne linije crijepa, proizvodnu liniju žljebnjaka, proizvodnu liniju opečnih blokova, te glinište Dren i proizvodnu liniju opeke Mikanovci u Starim Mikanovcima. Pogon Slavonka u vinkovačkoj Ulici kralja Zvonimira obuhvaća proizvodne linije crijepa, proizvodne linije opečnih blokova i zidnih elemenata, proizvodne linije gredica za montažni strop, te proizvodne linije opeke Jankovci u Starim Jankovcima, proizvodne linije opeke Otok u Otoku i proizvodne linije opeke Nijemci u Nijemcima. Poduzeće danas ima više od 330 zaposlenika uključujući i tvornicu za proizvodnju opeke u Našicama, dok u tvornicama crijepa u Vinkovcima radi 285 zaposlenika, mahom s vinkovačkog područja.
U poduzeću je 2003–12. djelovala kiparska radionica Zemlja s najvećom umjetničkom zbirkom eksponata od terakote u RH, a začetnik radionice bio je Antun Babić, akademski kipar. Od 2003. održavaju se radionice pod nazivom Tvornica Zemlja na kojima se okupljaju istaknuti hrvatski kipari i studenti kiparstva u izradbi terakota.